Polazak u prvi razred uistinu je potpuno nova era u životu i djeteta i roditelja, a jedna od promjena s kojom se trebaju nositi jesu i obveze kojih u vrtiću nije bilo – pisanje domaće zadaće.
Gotovo nijedan učitelj/učiteljica neće svojim učenicima u prvom razredu odmah prvi tjedan dati da pišu opsežne domaće zadaće, no sada je pravo vrijeme da polako počnete ulaziti u tu rutinu sa svojim djetetom.
Iako mnoge škole, ali još uvijek ne sve u Hrvatskoj, imaju organizirane dnevne boravke u kojima djeca i uče i pišu zadaće, vrlo je važno da se i kod kuće u početku barem razgovara o zadaćama te da se listaju knjige i bilježnice.
Da bi sve teklo što glađe i da bi, u konačnici, dijete stvorilo dobre temelje za buduće radne navike, u nastavku donosimo nekoliko savjeta.
1. Uredite poseban kutak za učenje
Jedno je sigurno – djetetu je potreban poseban i miran prostor dok ulazi u svijet škole i učenja. Ne može pisati zadaću dok mlađa braća i sestre vrište, dok je upaljen televizor u pozadini, dok baka kuha metar dalje i slično. Za što učinkovitije i brže učenje nužna je ili vlastita soba ili barem jedan kutak u domu s radnim stolom, odmaknut od ostatka doma.
Neka taj kutak za učenje sadržava radni stol, dobru stolicu i nekoliko praktičnih ladica i polica za knjige i pribor, a samo uređenje i odabir boja prepustite djetetu.
2. Objasnite djetetu razliku između škole i vrtića
Vrlo je vjerojatno da djetetu, koliko god puta to čulo, neće biti jasno zašto se nakon dolaska iz škole ne može čitav dan bezbrižno igrati kao što je to bilo nakon vrtića. Zato mu trebate objasniti koja je uloga škole, zašto je krenulo u školu, zašto uopće djeca idu u školu i slično. To možete povezati i s nekim njegovim snom ili budućim željama.
Nikada nemojte pisati zadaću umjesto djeteta.
U današnje vrijeme dijete neće baš često odgovoriti da želi biti liječnik, učitelj ili znanstvenik kad odraste, no čak i odgovore poput tiktokera ili influencera možete okrenuti u svoju korist pa mu objasniti da i za to mora naučiti čitati, pisati i računati.
3. Pohvalite trud, ne samo rezultate
Fokusirajte se na trud koji dijete ulaže, a ne samo na konačne rezultate. Pozitivna povratna informacija može motivirati dijete da se više trudi. Ne možete očekivati da će nakon samo nekoliko dana dijete savršeno savladati sve svoje nove obveze. Neki hoće, ali vrlo mali postotak. Prosječnom djetetu ipak treba nešto više vremena.
Zato ga pohvalite za svaki napredak, za svaki riješeni zadatak. U ovom trenutku to djetetu treba.
Međutim, samo ga pohvalite. Nemojte pisanje zadaća povezivati s nagradama u obliku hrane ili novca jer bi to moglo ostaviti neželjene posljedice u budućnosti.
4. Budite strpljivi
Prvašići još uvijek uče osnovne vještine i mogu im biti potrebni dodatni pokušaji da razumiju i obave zadatak. Pokažite strpljenje i pružite podršku bez naglog kritiziranja, a to se ne odnosi samo na rješavanje zadatka nego i na uopće sjedenje za stolom. Naime, prvašići prvi put u svome životu sada moraju sjediti (relativno) mirno 45 minuta. Često će se vrpoljiti, okretati, pa i ustajati od klupe ili stola kod kuće jer im naprosto nije prirodno toliko dugo biti u tome položaju.
Budite strpljivi, vratite ga na mjesto i probajte djetetu objasniti da će zadaća biti bolje, a i brže napisana bude li sjedilo za stolom.
5. Pomažite djetetu, ali nemojte pisati zadaću umjesto njega
Vrlo se često u praksi viđa da roditelji pišu domaće zadaće umjesto djece. Vjerujte, učitelje i profesore ne možete zavarati jer se jako dobro vide različite grafičke i motoričke sposobnosti, prema kojima će učitelj vrlo brzo detektirati tko je napisao zadaću.
Osim toga, budete li pisali zadaću umjesto djeteta, radite mu medvjeđu uslugu koja će se vratiti kao bumerang prije ili kasnije, i tijekom školovanja, i tijekom svakodnevnog života.
Budite prisutni, objašnjavajte, postavljajte pitanja, usmjeravajte, ali nemojte pisati zadaću umjesto djeteta. Nikada.