Čitavog adventa okruženi smo slikama savršenih obiteljskih ozračja, skladnih obitelji i obećanjima da ćemo božićne trenutke zauvijek pamtiti.
No često stvarnost ne izgleda tako, pa umjesto mirnog i radosnog prosinca osjećamo napetost, umor, pritisak i razočaranje. Pretjerane pripreme, financijske brige i emocije koje leže duboko ispod površine – to sve Božiću zna dati težinu koju nismo očekivali.
Istraživanje provedeno na 2.000 odraslih osoba u Velikoj Britaniji otkrilo je da se 67 % ljudi osjeća preplavljeno pritiskom da Božić bude savršen – posebno u organizaciji božićnog ručka i ostalih detalja koji se "očekuju".
U istom istraživanju pokazalo se da je razina stresa najveća na sam Božić tik nakon podneva, u 12:27 sati, dok ljudi pokušavaju uskladiti sve te zadatke i očekivanja.
Zašto baš mi osjećamo taj pritisak?
No zašto baš mi osjećamo taj pritisak? Zašto baš mi gotovo da jedva čekamo da sve završi?
Primjećuju se dva najčešća obrasca.
1. Potreba za savršenstvom
Mnogi od nas žele Božić koji izgleda poput one slike u glavi: kristalna čistoća, točno određene tradicije, skladna obitelj, predivni pokloni, osmijesi, sreća. Ta slika, koliko god bila lijepa, uglavnom je konstruirana vanjskim standardima. Filmovi, reklame i društvene mreže čine to da postajemo sve zahtjevniji prema sebi, ali i prema drugima.
Ako nam, primjerice, na nekom adventskom sajmu nije onoliko zabavno koliko smo se nadali, ako nam neko jelo nije savršeno ispalo ili ako je među djecom došlo do svađa, osjećamo da to nije onako "kako bi trebalo izgledati", pa imamo dojam da smo podbacili.
2. Nada da će ovaj Božić biti drukčiji
Kod ljudi koji dolaze iz disfunkcionalnih obitelji, čitav advent je posebno teško razdoblje, a vrhunac te težine događa se na sam Božić.
Koliko smo god svjesni toga da u našem domu nema blagdanske topline, razmjene poklona ni toplog okupljanja oko delicija na obiteljskom stolu, svake se godine ipak nekako neočekivano u naš ušulja nada. Mala, ali ipak prisutna. Nada u ono što se vrlo često zapravo ni ne usudimo glasno izreći: Možda će ovaj Božić biti drukčiji.
Smanjenje očekivanja ne znači da ne volimo Božić. To znači kako sebe volimo dovoljno da bismo ga preživjeli bez teških tereta.
Iako je prirodno željeti bolje, realnost je da jedan dan ne čini promjenu, osobito ako godinama komunikacijski obrasci i dinamika ostaju jednaki.
Kako smanjiti očekivanja, a pritom ostati emocionalno prisutan?
Da bismo što je više moguće izbjegli razočaranja, treba biti realan i sam sebi postaviti neka pravila. Uz ove korake možete spustiti očekivanja, ali i ostati emocionalno prisutni,
1. Razlikujte želje od očekivanja
Želja je: Voljela bih miran obrok s ljudima koje volim.
Očekivanje je: Svi će se savršeno slagati čitav dan.
Kad zamislimo Božić kao niz želja, a ne scena koje se pošto-poto moraju dogoditi, manje smo ranjivi.
2. Napravite ono što vam je doista važno
Umjesto dugog popisa očekivanja odaberite tri stvari koje su vam najvažnije. Možda je to ručak s cijelom obitelji, možda razgovor s jednom osobom, možda tiha šetnja. Ako se te tri stvari realiziraju, tada možete osjećati da ste dobili ono što ste najviše cijenili.
3. Pripremite Plan B
Ako se nadate da će netko nekim čudom promijeniti svoje ponašanje, razmislite što ćete učiniti ako se to ne dogodi. Na primjer, ako razgovor prijeđe u sukob, možete otići u kratku šetnju ili se povući u sobu s knjigom. Plan B nije odustajanje, nego je emocionalna briga o sebi.
4. Postavite granice s ljubavlju
Granice poput Ostat ću do 21 sat. ili Neću ulaziti u raspravu oko te teme. pomoći će vam da ostanete prisutni, ali da ne budete emocionalno iscrpljeni.
5. Prihvatite da je sve u ravnoteži
Neke godine će možda biti poput scena iz božićnih filmova, dok će neke druge možda biti tihe ili grube. Ipak, to nije dokaz neuspjeha, nego dio života. Naprosto je nemoguće da baš svaki Božić bude točno onakav kakav smo zamislili.