Volite li film "Zapravo ljubav"? A "Ja u ljubav vjerujem"? Jeste li obožavateljica filma "Dnevnik Bridget Jones"?

Možda ni ne znate da je za sve njih zaslužan neokrunjeni kralj romantičnih komedija, scenarist, producent i redatelj Richard Curtis. Za neke je pisao scenarij, a neke i sam režirao te producirao.

To je ključ Richardovih filmova. Zovu se romantične komedije, šale su u njima dobre, ali posebne su po tome što su iskreno romantične. On je romantičar. Jadni stari Richard, stalno je bio zaljubljen, stalno su ga odbijali. Njegovi su filmovi stvarnost, a ne lažna holivudska romantika, rekao je za GQ Hugh Grant, vjerni Curtisov suradnik. 

Moja povijest u romantičnim komedijama i za mene je zagonetka. Započeo sam kao televizijski autor satiričnih i povijesnih serija, ali činjenica je da sam oduvijek opsjednut s ljubavi. Dobru romantičnu komediju možeš napraviti samo ako si netko tko je opsjednut s ljubavi, a ja to jesam. Mislim da se ne moramo brinuti oko toga hoće li ljubav izaći iz mode, kazao je Curtis u jednom od intervjua. U nastavku pročitajte Richardove kratke osvrte na njegova najpoznatija ostvarenja, pet kultnih filmova koje mora pogledati svaka obožavateljica romantičnih komedija.

"Četiri vjenčanja i sprovod" (1994. godine, scenarist, izvršni producent)

Nisam taj film doživljavao kao romantičnu komediju. Razmišljao sam o njemu kao o polu-autobiografskom filmu o ljubavi i prijateljstvu. Tada nisam znao da postoji taj žanr ili knjiga pravila po kojima se rade romantične komedije. Shvatio sam to tek s filmom 'Ja u ljubav vjerujem'. Granta smo našli nakon što smo na audiciji imali 70 ili više glumaca. Sve šale u scenariju odjednom su funkcionirale kad je on došao. Premijeru smo imali u Salt Lake Cityju. Sjećam se da je zbog psovanja u prve dvije minute filma cijelo gradsko vijeće, inače Mormoni, ustalo i izašlo van iz dvorane. Sjedio sam s Hughom nekoliko redova iza. 'Možda film neće biti tako popularan kao što smo se nadali', rekao se Hugh kad je 30 ljudi promarširalo pored nas.

 "Ja u ljubav vjerujem" (1999. godine, scenarist i izvršni producent)

Svaki četvrtak išao sam na večeru kod svojih prijatelja Piersa i Paule. Na trenutak sam pomislio što bi se dogodilo da kao pratnju dovedem Madonnu? Kako bi oni reagirali? Helen Fielding, opsesivna obožavateljica Madonne, sigurno bi vrištala, a Piers i Paula ne bi imali pojma tko je Madonna. Točno tu scenu ubacili smo u film. Nisam želio Hugha Granta za film. Mislio sam da bi bilo fantastično imati potpuno nepoznatog glumca kako bismo zapravo preslikali radnju. Ali imali smo oko desetak glumaca na audicijama i pomislio sam: 'O moj Bože, nikad nećemo naći nikog dovoljno dobrog. Ajmo radije uzeti Hugha.'

"Dnevnik Bridget Jones" (2001. godina, scenarist)

Najstrašnija stvar vezana uz taj film zapravo je bila suradnja s Helen Fielding. Ona je moja najbolja prijateljica, to je bila njezina knjiga koju sam pročitao barem sedam puta prije nego što je uopće izašla. Odabrali smo Renee Zellweger za glavnu ulogu, snimili materijal i onda smo imali problema s montažom. Helen je stalno govorila kako pojedine scene nisu dobre, kako to nije Bridget. I tada smo shvatili važnu stvar. U trenutku stvaranja filma ponekad se jednostavno moraš odmaknuti od izvora, zaboraviti na scenarij koji si napisao ili knjigu na kojoj je scenarij baziran. Shvatili smo da je Bridget sada Renee i prihvatili sve divne kvalitete koje je ona unijela u film. Neke od njih možda nisu u potpunosti predstavljale knjigu, ali svejedno se radilo o fantastičnom liku.

"Zapravo ljubav" (2003. godina, redatelj i scenarist)

Želio sam maksimalno pomaknuti granice žanra romantične komedije. Uzeti tri scene iz 10 razlilitih filmova i nagurati ih u jedan film. Priča s Hughom i Martine bila je zamišljena kao zaseban film, isto tako i priča Colina Firtha. Velika inspiracija bili su mi filmovi Roberta Altmana, 'Nashville' i 'Kratki rezovi'. I 'Pakleni šund' bio mi je inspiracija. Postavio sam visoke standarde. Teško je raditi te filmove u kojima se isprepliće puno različitih radnji. Svaka radnja zasebno mora biti intenzivna i što je moguće potpunija. Prva verzija 'Zapravo ljubav' bila je treći najgori film svih vremena. To je stvarno bio najgori primjer nečega što fantastično djeluje na papiru i tijekom čitanja, ali promašeno je kad se snimi. Puno smo naučili iz tog iskustva.

"Pravi trenutak" (2013. godina, redatelj, scenaris i izvršni producent)

Proces biranja glumaca bio je kompliciran. Željeli smo Rachel McAdams, ona je bila savršena za glavnu ulogu, ali mislili smo da će nas odbiti jer je već radila na filmu s tematikom putovanja kroz vrijeme. Poslali smo joj scenarij ne nadajući se ničemu. Za mušku ulogu pogledali smo oko 30-tak mladih glumaca. Domhnall Gleeson bio je prvi koji je u lik unio humor. To je uvijek važno, naći onog glumca sa smislom za humor. Ispostavilo se da mu je komična uloga bila visoko na listi prioriteta. U Domnhallu nema ni trunke taštine.