Za dio javnosti ovo je prije svega priča o zahvalnosti. Učenici su željeli pokazati koliko im je razrednica značila tijekom četiri godine, a brojni komentari isticali su kako su profesori često puno više od predavača – podrška, motivatori i osobe koje obilježe mladost svoje djece.
No, uz oduševljenje pojavila su se i pitanja o primjerenosti takvih darova. Je li automobil, bez obzira na emociju koja stoji iza njega, ipak previše?
Dio komentara ispod objave na društvenim mrežama smatra kako se kod skupocjenih poklona otvara pitanje etike i financijske primjerenosti, osobito kada je riječ o odnosu učenika i profesora.
Neki su upozorili i na praksu u drugim europskim zemljama.
Ovakav poklon u Švedskoj se ne smije primiti jer se smatra mitom. Jedino bi mogao biti prihvaćen ako je namijenjen cijeloj školi, odnosno ako svi profesori imaju pristup njemu. Ne smijemo primati poklone veće vrijednosti, a ni one manje ne nosimo kući.
Cvijeće ostaje u zajedničkoj prostoriji, a kolači, pite i slatkiši pojedu se odmah uz kavu. Vrjedniji pokloni moraju se vratiti ili se ne smiju prihvatiti. Govorim isključivo o društvenom i državnom sektoru. Kod privatnika je situacija drukčija, ali se takvi pokloni oporezuju. Kada kažem da se ne smiju primati, to je zakonski regulirano i kažnjivo, napisao je korisnik ispod objave.
S druge strane, mnogi smatraju da u ovom slučaju nije riječ o pogodovanju ni očekivanju koristi, nego o spontanom činu generacije koja se na poseban način htjela oprostiti od profesorice koja im je, kako sami kažu, bila više od razrednice.
U anketi nam recite što mislite o tome.
