U njegovoj obrani sudjelovale su i žene, često nevidljive u službenim zapisima, ali presudne u svakom segmentu života tijekom opsade.
Mnoge od vukovarskih žena držale su pušku rame uz rame s muškarcima, braneći ulice na kojima su odrasle. Neke su bile medicinske sestre i liječnice koje su u improviziranim bolnicama spašavale živote pod neprekidnom paljbom.
Brojne žene bile su vezistice, kurirke, kuharice i logistička potpora bez koje obrana Vukovara ne bi mogla funkcionirati.
Mnoge su bile i stup obitelji, štiteći djecu i starije, istovremeno noseći teret straha i nade.
Njihova hrabrost nije bila glasna, ali je bila nepokolebljiva. Njihova nježnost postala je snaga, a izdržljivost svjetionik cijeloj zajednici. Zato je današnja Kolona sjećanja, predvođena ženama, više od komemoracije — to je zahvalnost i priznanje njihovoj tihoj, ali golemoj žrtvi u Domovinskom ratu.
U trenucima kad se sjećamo Vukovara, prisjećamo se i njih. Žena koje su branile, liječile, tješile, spašavale i podizale. Žena koje su, unatoč svemu, vjerovale u život. Na Dan sjećanja im odajemo duboku počast — s poštovanjem, zahvalnošću i trajnim sjećanjem.
Najljepši citati Siniše Glavaševića: Duša Vukovara čije riječi i danas odzvanjaju
Od slavonske ledine do industrijskog diva: Ovo je priča o Batinu naselju, radničkom srcu Vukovara iz prošlih vremena