Danas kada se obilježava 30. obljetnica stradanja Vukovara u Domovinskom ratu moguće je da ćete iz nekog stana, kuće, automobila, iz nečijih slušalica... čuti one poznate stihove "Iz krvi i bola niknut će cvijeće i nikada narod zaboravit' neće - Vukovar".

Riječi su to pjesme "Stoji grad" Hrvoja Hegedušića koju je glazbenik napisao i otpjevao 1991. godine.

Stoji grad i stajao je i dalje i kad je bio pao, što kažu Vukovar je pao, nije on pao nikad, on je bio razoren, zaposjednut, ali je ostao. I danas stoji, stajat će, rekao je svojedobno autor pjesme za InMagazin i nastavio:

Nije to bila samo pjesma o Vukovaru, nego pjesma o svim gradovima koji su tih dana stradavali.

Objasnio je Hegedušić i da je pjesmu napisao u trenutku kada je shvatio da tom gradu i cijeloj zemlji treba optimizam jer je sve izgledalo potpuno crno. Pjesma se, rekao je, rodila dok je u ljudima gledao nevjericu i strah.

U tom času je postojala opasnost da se solidarnost zbog straha i nevjerice među ljudima gubi, dodao je. Pjesma koju je zatim napisao nikoga nije ostavila ravnodušnim, a ne ostavlja ni danas.

Zagrljena djeca "Priča za roditelje" Siniše Glavaševića: "Djeca su jedino dobro koje je čovječanstvu ostalo"

Ono što autor naglašava je da on u toj pjesmi, tim stihovima nikoga nije napao. Govorio je, kaže, o zlim silama koje su vrtjele svoju zadnju igru smrti prije nego opet nikne cvijeće.

U svakom slučaju, pjesma "Stoji grad" u životima mnogih ljudi tih je ratnih devedestih probudila najsnažnije emocije i dala im tada toliko potrebnu dozu optimizma.

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju