U danima opće nesigurnosti mnogi se roditelji pitaju kako dalje, što učiniti da zaštitimo sebe i djecu, sada i u budućnosti. Sadašnjost ne možemo promijeniti, ali što se budućnosti tiče, tu svatko od nas ima vremena da pokrene lavinu promjena

Svaka promjena je napor jer donosi nesigurnost. Potreban je dodatan trud da se uvidi što to do sada nije bilo dobro za nas kao roditelja ili odgojitelja ili za djecu. Nije lako niti jednostavno preispitati sebe i uvidjeti koja bi se postojeća uvjerenja i uhodani ritam trebali mijenjati.

Evo konkretnih primjera koji pokazuju kako uhodano razmišljamo i djelujemo te kako, ako je to potrebno, možemo promijeniti pristup djetetu i dobiti drugačiju (željenu) reakciju djeteta.

Dijete se brzo, lako i često zna rasplakati

1. Kako sebe preispitati:
Ako vas to smeta i smatrate da je dijete jako nervozno, da je pravi mali plačljivac, nedruštveno biće s kojim se 'ne može na kraj', onda znajte da je problem u vama, odnosno u djetetovom okruženju. Preispitajte se jeste li vi možda bili nervozni i nestrpljivi u obraćanju djetetu i muče li vas trenutno neke brige?

Kako promjenu inicirati u sebi?
Izbrojite u sebi do 10 ili 20, duboko udahnite i izdahnite te se nasmiješite i tako nasmiješeni i opušteni pogledajte dijete u oči. Tada recite djetetu nešto lijepo, uputite mu kompliment ili najavite što može uskoro lijepoga od vas očekivati, i učinite to. Posvetite djetetu slijedećih nekoliko minuta. Zaslužilo je.

2. Kako sebe preispitati:
Ako je dijete uz vas jeste li mu se u posljednjih sat, dva ili više sati uopće obratili?

Kako promjenu inicirati u sebi?
Ako jeste, primijenite mjere iz prvog primjera.
Ako niste, počnite svjesnije planirati i provoditi vrijeme s djetetom. Zbrojite koliko puta u danu i kojim povodom ste mu se obratili. Zna li dijete što konkretno očekujete od njega, što je njegova uloga u obitelji ili u vrtićkoj grupi. Preduhitrite ga nekim zadatkom ili prijedlogom zajedničkog druženja kako ono ne bi nervozu i plač koristilo kao zadnju mogućnost i jedinu metodu pomoću koje bi moglo komunicirati s vama.

Svaka promjena je napor jer donosi nesigurnost. Nije lako niti jednostavno preispitati sebe i uvidjeti koja bi se postojeća uvjerenja i uhodani ritam trebali mijenjati.

3. Kako sebe preispitati:
Jeste li primijetili da je dijete nervozno kada se druži s određenim djetetom ili skupinom djece, a manje kada je s drugom djecom ili drugim djetetom? Možda je dijete žrtva, a vi to niste uočili pa vam se čini da vaše dijete izaziva i onda plače.

Kako promjenu inicirati u sebi?
Ako osjetite da vam se puls pojačao, izbrojite u sebi do 10 ili 20, duboko udahnite i izdahnite. Ne vičite i ne nazivajte dijete 'zločestim', 'bezobraznim', 'neposlušnim', 'drskim', a ako vam je tako nešto u afektu već izletjelo, ispričajte se za tu slabost i naglasite da tako niste mislili. Obećajte da ćete se drugi puta bolje kontrolirati!

Ne osuđujte dijete prije nego ste od svakog djeteta čuli što se dogodilo. Razgovarajte sa svakim djetetom ponaosob što se točno dogodilo, kako i zašto. Još jednom prepričajte svojim riječima sve što ste čuli i pokušajte zajednički razmisliti kako ubuduće riješiti problem bez plača i prekomjerne nervoze. Pustite neka djeca sama predlože moguće rješenje i ne zaboravite da s ponuđenim rješenjem sve strane trebaju biti suglasne. Neka se 'sukobljene' strane na kraju rukuju i gledaju u oči. Na taj način djeci raste samopouzdanje i osjećaj da vladaju situacijom, a vama ostaje više vremena za igru i smijeh.

4. Kako sebe preispitati:
Jeste li isključili bolest ili neki drugi zdravstveni problem kao uzrok djetetove učestale nervoze?

Kako promjenu inicirati u sebi?
Ako niste, posavjetujte se s roditeljem, odgojiteljem ili liječnikom.

Evo nekoliko pitanja koja će vam pomoći odrediti je li u vašoj obitelji ili u vrtiću potrebna promjena:

1) Primjećujete li da se dijete smije barem 3 puta u danu?

2) Primjećujete li da se dijete voli družiti ili biti u blizini svojih vršnjaka tako što im samostalno i rado prilazi, bez namjere otimanja, zadirkivanja i sl. već s namjerom dijeljenja prostora, vremena i igračaka s drugom djecom?

3) Grlite li nježno dijete prilikom svakog buđenja, uspavljivanja, dolaska, odlaska i bez nekog očitog povoda?

4) Obraćate li se djetetu sa smiješkom?

5) Jeste li zahvalni što ste u mogućnosti dijeliti život s baš tim djetetom/baš tom djecom?

Ako ste na sva pitanja iskreno odgovorili s DA, na najboljem ste putu da svome djetetu osigurate vjeru, nadu i put u svjetliju budućnosti. Ako ste na bilo koje pitanje odgovorili s NE, nevjericom i uvjerenjem da je to 'nešto idealno, a da smo mi ipak ljudi' ili tome slično, vrijeme je da počnete preispitivati sebe, svoje djetinjstvo, svoje odgojne metode, svoje životne poglede i svoju viziju budućnosti.

Djeca su onoliko pametna koliko im mi sami dopustimo da nam to pokažu!

Evo nekoliko primjera kako poticati djecu da razmišljaju i koriste svoje moždane vijuge u svakodnevnom životu. Zamislite da je Vaše dijete 'palo s Marsa' i ništa ne zna o pravilima života na Zemlji, u Hrvatskoj, u vašem gradu, u vašem domaćinstvu i vašem vrtiću. Objašnjavajte s puno poštovanja i razumijevanja (bez ismijavanja i iščuđavanja) sve što vidite i znate.

Pustite neka djeca sama predlože moguće rješenje i ne zaboravite da s ponuđenim rješenjem sve strane trebaju biti suglasne.

Primjer 1

Dođite do prozora ili vrata i objasnite djetetu kakvo je vani vrijeme, koji je danas dan, koji je bio jučer, a koji će biti sutra, kako se zovu dani u tjednu, koje je godišnje doba i što je karakteristično za njega, što se trenutno vidi vani, a karakteristično je za to doba godine. Postoje li promjene od jučer ili prošlog tjedna, pokušajte zamisliti kako će taj pogled izgledati kroz nekoliko dana ili tjedana, što bi se moglo promijeniti.

Primjer 2

Zašto se hrana sprema u hladnjak, a zašto u smočnicu; koliko dugo koja vrsta hrane može stajati dok se ne pokvari, što znači da se hrana pokvarila i sl. Koga se na ulici pozdravlja (susjede, prijatelje, rodbinu), a koga ne (nepoznate ljude, osim ako ne planinarite kada je običaj da sve ljude koje sretnete pozdravite sa 'dobar dan').

Primjer 3

Zašto se od nepoznatih ljudi na ulicu, na dvorištu i igralištu ništa ne uzima, npr. bomboni, čokolade, sokovi. Objasnite mu da ti 'stričeki i tete mogu biti zločesti i učiniti mu nešto nažao'. Ako vam dijete postavi pitanje i inzistira na odgovoru kojega nemate, uputite dijete u tajne pronalaska odgovora, uzmite enciklopediju, upišite pojam na internet ili nazovite informacije na broj 9.

Primjer 4

Prilikom kupanja, pranja ruku, kuhanja čaja ili spravljanja leda dijete dolazi u kontakt s različitim stanjima vode: sobna temperatura, hladno, ledeno, vruće, kipuće. Uzmite dijete na ruke ili za ruku i važno mu objasnite slijedeće: vidi, ovo je slavina. Kada ju otvoriš na jednu stranu teče jako hladna voda, pri tome stavite na kratko prvo svoju pa onda djetetovu ruku i emotivno reagirajte imitirajući hladnoću, recite 'brrrrr', počnite se i fizički trljati po rukama, cvokotati ili kako već inače reagirate na hladnoću. Onda pomiješajte toplu i hladnu vodu do sobne temperature. I opet prvo vi stavite prst pod vodu pa onda potaknite dijete da učini isto.

Naglasite da je ta temperatura bezopasna, najugodnija za npr, pranje ruku, pranje posuđa, tuširanje, kupanje i sl. Na kraju pustite vruću vodu, počnite puhati, kao znak da je voda vruća, objasnite djetetu da je ta temperatura vode jako opasna jer se čovjek može opeći i to ga može jako boljeti. Na kraju vrlo kratko stavite svoju ruku pod tu vruću vodu iz slavine, a ako iz iskustva znate da je voda toliko vruća da biste se sigurno mogli opeći, malo ju pomiješajte s hladnom i tek onda pustite djetetu da na svojoj koži osjeti što znači vruća voda.

Uz to upriličite djetetu eksperiment i recite: sada će ti mama, (tata, teta) ili sada ćemo naučiti što se događa s vodom kada je stavimo u duboko smrzavanje ili kada je stavimo na štednjak. Objasnite djetetu da je jako vruća voda opasna i da se ne približava štednjaku kada gori vatra ili kada su lonci na štednjaku jer bi se moglo opeći. Ne zaboraviti spomenuti da se zimi kiša pretvara u snježne pahuljice.

S koliko godina se djetetu objašnjavaju takve stvari?
Čim dijete počine koristiti vodu za pranje ruku i čim prohoda. Ako to tada niste objasnili, nikad nije kasno. Dijete će vam biti zahvalno. Objašnjenje o vodi možete i proširiti pričom o tome odakle dolazi voda u slavine, gdje izvire, kako dolazi do vašeg domaćinstva ili vrtića.

Pitajte svoju djecu u vrtiću ili u obitelji što bi u životu željeli promijeniti na bolje. Vidjet ćete da ćete dobiti odgovore o kojima niste ni sanjali. Zapišite odgovore i razmislite kako ih možete provesti. Neka vam djeca budu vaše zvijezde vodilje.

Ako riječi ljubav i zahvalnost pozitivno utječu na kristale vode, razmislite koliko te riječi utječu na vas kao roditelja i odgojitelja, a koliko tek na vašu djecu.

Evo nekoliko pitanja koja možete postaviti djeci u svome domu ili vrtiću:

1) Što vam znači sigurnost? Kada osjećate strah u životu?

2) Što radite kada vas je strah mame, tate, tete, stričeka, bake, djeda?

3) Osjećate li se sigurnim kada ste u vrtiću/kod kuće/u parku?

4) Kada biste se osjećali puno sigurnijim u vrtiću, kod kuće/u parku?

5) Čemu služi Hrabri telefon, Plavi telefon, policija i sud?

I opet zabilježite sve odgovore i shvatite ih ozbiljno jer, uostalom, društvu u kojem živite potrebni su ozbiljni ljudi koji su se spremni suočiti sa izazovima današnjice i sutrašnjice. Budite odgovorni za svoje postupke, svoje riječi upućene bilo djeci bilo svojim kolegama i kolegicama, partnerima i prijateljima u dječjem okruženju. Svi smo mi njihovi uzori, a djeca su naša preslika i rezultat naše svijesti i savjesti.

Počnite razmišljati o tome kakvu konkretnu budućnost želite svojoj djeci i vrtiću.

1) Razmislite kako osobno možete doprinijeti da se ta budućnost dogodi što prije?

2) Zadajte si konkretne zadatke i uključite djecu, neka osjete da su važni, cijenjeni i nezaobilazni te da i oni svojim postupcima, riječima i željama mogu utjecati na budućnost.

3) Sve to opet lijepo stavite na papir, pričvrstite na vidno mjesto kao podsjetnik da je na vama i vašoj djeci red za konkretnu akciju!

4) Koristite papir u boji, slova neka budu velika barem 10 cm, crvene boje, koristite što deblji flomaster, a možete zalijepiti i fotografije kako biste lakše usvojili postavljene ciljeve i nove zadatke.

5) Pored svakog zadatka upišite tko je zadužen za izvršenje te do kada bi se zadatak trebao izvršiti.

6) Ako se u toku izvršenja pojave dvojbe, problemi ili se izvršenje zanemaruje, i o tome pokušajte otvoreno razgovarati.

7) Najvažnije je da zajednički pronađete rješenje i da ga se pridržavate!

Savjete koji će vam pomoći u odgoju potražite u priručniku za sretnije odrastanje Moj vrtić!