Božena Kapitarić, najsestra 2016. godine, svoj posao ne radi nego ga živi. Njen radni dan počinje u 6.30, a kući nekad ne dolazi prije 19 sati. Medicinska je sestra na Onkološkom odjelu Županijske bolnice Čakovec, a najljepše joj je, ističe, kada svoje nekadašnje pacijente vidi u gradu – zdrave

Medicinska sestra Božena Kapitarić drugi put tijekom 35 godina rada, proglašena je najsestrom godine. Prvi put titulu je ponijela 2012. godine, a prošli tjedan uručeno joj je priznanje za najsestru 2016. godine. Priznanje dodjeljuje Udruga hrvatskih pacijenata, a Božena se nada da će u budućnosti s još većim entuzijazmom i predanošću odrađivati svoj posao medicinske sestre na Onkološkom odjelu Županijske bolnice Čakovec.

Božena Kapitarić, najsestra 2016. godine, svoj posao ne radi nego ga živi. Njen radni dan počinje u 6.30, a kući nekad ne dolazi prije 19 sati

Radni dan sestre Božene počinje u 7 sati, ali već u 6.30 je na radnom mjestu kako bi mogla pogledati rezervaciju pacijenata koji dolaze na kemoterapiju i prema tome radi raspored rada.

Obično skuham kavu i pogledam administraciju i dočekam svoju vrijednu ekipu te podijelim poslove, a onda kao na traci naručujem lijekove, vadim krv, odlazim u ljekarnu, upisujem pacijente, pripremam kemoterapiju,obavim razgovor s novim pacijentima koji dolaze prvi put na terapiju, educiram ih, porazgovaram s obitelji, opisuje Božena. Kad završi s poslom, a to je ponekad i u 16 sati, odlazi kući ili ravno na sastanak u Udrugu oboljelih od karcinoma dojke pa kući nekad dolazi oko 19 sati.

Naime, najsestra Božena i svoje slobodno vrijeme posvećuje oboljelima od karcinoma te se bavi humanitarnim radom. Već 18 godina sudjeluje u svim humanitarnim akcija Županijske lige protiv raka, a unatrag nekoliko godina članica je predsjedništva i rizničar lige te obavlja poslove knjigovodstva. Uz to, sudjeluje u radu udruge Pomoć neizlječivima te Udruge oboljelih od karcinoma pluća. Napisala je i dva priručnika za pacijente, "Kemoterapija i Vi" i " Rehabilitacija počinje dijagnozom".

"Jesam li profesionalna ako se približim pacijentu..."

Žao mi je što ne mogu nešto više vremena posvetiti udruzi Pomoć neizlječivima gdje sam puno naučila o palijativi zahvaljujući mag. palijative Renati Mađetko. Sva ta iskustva su neizrecivo bogatstvo koje vam ne mogu dati nikakve knjige.

U Udruzi oboljelih od karcinoma pluća dvije godine bila sam tajnica i upoznala mnogo dobrih ljudi koji usprkos teškoj bolesti volontiraju i žele pomoći novooboljelima, kaže. Rad s teško oboljelima, nastavlja, učinio ju se emotivnijom, humanijom, predanijom radu, brižnijom, iako je te vrijednosti dobila i od roditelja koji su je učili da pomaže drugima.

Dok sam bila mlađa često sam si postavljala pitanje jesam li profesionalna ako se približim pacijentu, ako ga primim za ruku. Sada više o tome ne brinem jer znam da su ranjiviji i osjetljivi i da traže pažnju i vrijeme medicinskog osoblja. Naš dodir, pažnja i lijepa riječ više im znače nego infuzija i to treba cijeniti.
Emocije me puno puta ponesu, ali neka, i ja sam samo čovjek i to pacijentima ne smeta. Teško je raditi s teško oboljelima, a stalno biti suzdržan i profesionalan. Bitno je da pacijentima pristupamo individualno i da oni steknu povjerenje, onda je lakše raditi.

Utješiti teškog bolesne pacijente nije nimalo lako jer se boji ishoda bolesti, ali kroz razgovor ih se može itekako utješiti jer osjete da ste uz njih, da dajete sve od sebe te im i mali znaci pažnje puno znače, ističe.

"Naš otac vas je veoma cijenio i volio"

U Udruzi oboljelih od karcinoma pluća najsestra 2016. Božena Kapitarić bila je tajnica i upoznala mnogo ljudi koji usprkos teškoj bolesti volontiraju i žele pomoći novooboljelima

Kako volontira u udruzi oboljelih, govori Božena, uz svoje pacijente je stalno te ih susreće i nakon liječenja, ode s njima na kavu i na izlete te sudjeluje u akcijama koje provode.

Najljepše mi je kad svoje nekadašnje pacijente vidim u gradu i kada znam da su dobro jer više ne dolaze na liječenje. Sretna sam i kad se ne sjećam svih imena, a oni se mene sjećaju. Ili su u prolazu u bolnici pa dođu u dnevnu bolnicu samo da me pozdrave. To je neprocjenjivo jer mi daje snage da i dalje radim ovaj težak i zahtjevan posao.

Iako su za obitelji teški trenuci kada izgube najdraže, oni mi se jave i zahvale na trudu i to su trenuci koji pamtim. Neprocjenjivo je kad mi kažu "naš otac vas je veoma cijenio i volio", priča. Pročitajte i priču o dobrotvorki godine Antoniji Spajić kojoj je volontiranje donijelo plaćeni posao i prepuno srce.

Ali, kaže Božena, ima i druga strana kada vidi da liječenje ne daje rezultate i kada je pacijent svakim danom slabiji i teško podnosi liječenje. Za Boženu su to teški trenuci, a još joj je teže ako je njoj netko blizak na terapiji, pa i kolegica s posla.

To su najteži trenuci nakon kojih se treba oporaviti. No, usprkos svemu i dalje ću obavljati svoj posao kao i do sada. Nadam se dobrom zdravlju, a sve ostalo će se samo posložiti.

Sve ono što sam naučila od prekrasnih ljudi koji su prošli agoniju do ozdravljenja čini me bogatom, sretnom i boljom osobom, punoga srca kaže najsestra 2016. Božena Kapitarić.