Tina Turner znala je kako nositi šljokice, rese, perlice. Cijelu svoju karijeru nosila je najkraće i najzabavnije haljine, skakućući po pozornici u odjeći koja je svjetlucala i blještala kao da pokušava držati korak s njom. Svjetlo na pozornici razigravalo je svaki njezin outfit i svaku teksturu, naglašavajući to da se pjevačicu ne može ograničiti niti da se njezinu energiju može kontrolirati.
Čim su Ike i Tina Turner postali prepoznatljivi duo ranih šezdesetih, Tina je stvorila svoj prepoznatljivi modni potpis: izrazito visoki rub na haljini prekriven visećim perlama ili blistavim šljokicama.
Druge ženske pop-zvijezde tog vremena više-manje stajale su pred mikrofonom poput prekrasnih trofeja, odjevene u svilene haljine po uzoru na krutu parišku modu, ali Tina Turner bila je tu da priredi show. Modnu inspiraciju dobila je od plesačica koje su priređivale vrhunske showove, takozvanih showgirls, a njezina misija bila je hipnotizirati sve u publici i ne dopustiti da ni u jednom trenutku nečiji pogled ostane miran.
Jedan od njezinih najupečatljivijih ranijih nastupa svakako je onaj iz 1971. s pjesmom "River Deep, Mountain High", tijekom kojeg je Tina plesala i poskakivala u svom vrlo prepoznatljivom, originalnom stilu, a perle na ovratniku njezine prozirne heklane haljine lelujale su kao da su u transu. Činilo se kao da čak i frizure njezinih pratećih vokala plešu. Za zagrijavanje su izvele su ples koji je istovremeno smiješan i kul, ali zbog brzine i lakoće kojom su izvodile pokrete izgledale su kao da se izruguju s cijelom idejom koreografije.
Tinina kombinacija sirovosti i blještavila potaknula je modne dizajnere da naprave neke od svojih najčudesnijih kreacija. Američkog dizajnera Boba Mackieja zadužila je da napravi drsko visoke proreze na njezinim haljinama, tako da su dugi "pipci" od tkanine vitlali oko nje. Nosila je brojne haljine pariškog dizajnera Azzedinea Alaïa, senzualnog avangardista koji je znao da uska haljina nije neki jeftini komad, nego precizna umjetnost oblikovanja tkanine oko tijela kako bi ga se ustoličilo u nešto božanstveno.
Tina Turner možda se više nego itko od njezinih kolega vršnjaka približila tome da odjećom artikulira čežnju za neovisnošću te bunt i opasnost koju je tadašnja glazba utjelovljivala.