Tina Turner znala je kako nositi šljokice, rese, perlice. Cijelu svoju karijeru nosila je najkraće i najzabavnije haljine, skakućući po pozornici u odjeći koja je svjetlucala i blještala kao da pokušava držati korak s njom. Svjetlo na pozornici razigravalo je svaki njezin outfit i svaku teksturu, naglašavajući to da se pjevačicu ne može ograničiti niti da se njezinu energiju može kontrolirati.
Čim su Ike i Tina Turner postali prepoznatljivi duo ranih šezdesetih, Tina je stvorila svoj prepoznatljivi modni potpis: izrazito visoki rub na haljini prekriven visećim perlama ili blistavim šljokicama.
Druge ženske pop-zvijezde tog vremena više-manje stajale su pred mikrofonom poput prekrasnih trofeja, odjevene u svilene haljine po uzoru na krutu parišku modu, ali Tina Turner bila je tu da priredi show. Modnu inspiraciju dobila je od plesačica koje su priređivale vrhunske showove, takozvanih showgirls, a njezina misija bila je hipnotizirati sve u publici i ne dopustiti da ni u jednom trenutku nečiji pogled ostane miran.
Jedan od njezinih najupečatljivijih ranijih nastupa svakako je onaj iz 1971. s pjesmom "River Deep, Mountain High", tijekom kojeg je Tina plesala i poskakivala u svom vrlo prepoznatljivom, originalnom stilu, a perle na ovratniku njezine prozirne heklane haljine lelujale su kao da su u transu. Činilo se kao da čak i frizure njezinih pratećih vokala plešu. Za zagrijavanje su izvele su ples koji je istovremeno smiješan i kul, ali zbog brzine i lakoće kojom su izvodile pokrete izgledale su kao da se izruguju s cijelom idejom koreografije.
Zbog toga je Mick Jagger zamolio Tinu da ga nauči plesati. Kada se pogleda kako je Jagger u to vrijeme dominirao pozornicom, u uskim zvonolikim hlačama i kombinezonima sa šljokicama, jasno je da ga je Turner učila kako da se kreće pozornicom. Način na koji je Tina otkrivala svoje tijelo u izrazito kratkim mini haljinama otkrivao je njezin nadljudski osjećaj vlastite moći.
Ponekad mislim da sam poznata po svojim nogama koliko i po svom glasu, izjavila je Tina, ali zapravo se radilo o snazi, pokretu, stabilnosti tih nogu. Upravo je zbog te snage i stabilnosti postala inspiracija mnogima, posebice kada se u kasnim sedamdesetima razišla s Ikeom Turnerom, a zatim vratila na pozornicu u osamdesetima. I to u kakvom stilu!
Kada je 1985. osvojila nagradu Grammy za pjesmu "What's Love Got to Do With It", na pozornici se pojavila u crvenoj svjetlucavoj haljini s dubljim nabranim dekolteom i velikom kosom nalik grivi, frizurom koja je također postala njezin zaštitni znak. Izgledala je kao da je svaki dio nje napokon slobodan, a taj outfit ostaje neizbrisiv trenutak u modnoj i glazbenoj povijesti jer je žestina njezine odjeće i pojave nadopunjavala trijumf njezinih postignuća.
No i kad je nosila obične traperice ili svjetlucave tajice do ispod koljena, Tina Turner izgledala je fenomenalno. Bit odijevanja za nju nije bila ta da bude seksi. Bit je bila da načinom odijevanja pokaže svoju snagu, glas, neukrotivu energiju. Za razliku od drugih uniforma rock-zvijezda, uniforma Tine Turner nikad nije ostarjela. Samo je nastavila oduševljavati.
Kakva priča: Od samohrane majke s 36 centi u džepu do legendarne rock-bake
Tinina kombinacija sirovosti i blještavila potaknula je modne dizajnere da naprave neke od svojih najčudesnijih kreacija. Američkog dizajnera Boba Mackieja zadužila je da napravi drsko visoke proreze na njezinim haljinama, tako da su dugi "pipci" od tkanine vitlali oko nje. Nosila je brojne haljine pariškog dizajnera Azzedinea Alaïa, senzualnog avangardista koji je znao da uska haljina nije neki jeftini komad, nego precizna umjetnost oblikovanja tkanine oko tijela kako bi ga se ustoličilo u nešto božanstveno.
Tina Turner možda se više nego itko od njezinih kolega vršnjaka približila tome da odjećom artikulira čežnju za neovisnošću te bunt i opasnost koju je tadašnja glazba utjelovljivala.
