Kako bi se njezino djelo približilo modernim čitateljima, Rupi Kaur često je predstavljana kao instagramska pjesnikinja.
To je svakako točno jer je ondje prvi put svijetu pokazala svoje stihove, ali sada je ipak možemo predstaviti kao osobu koja je, samo jednom zbirkom kratkih pjesama, vratila pjesništvu davno izgubljeni sjaj.
Nakon nje, o poeziji se govori na sasvim drugačiji način nego prije nekoliko godina. Pjesme u stihu i na papiru više nisu nešto neobično što bi u ruke uzeli samo profesori i zaljubljenici u tu literarnu formu. Rupi je pokazala da dobar stih pripada svakome čije je duša otvorena da ga primi. A to je većina nas, čak i ako to još ne zna.
Krajem prošlog ljeta u Hrvatskoj je objavljena njezina prva knjiga, Mlijeko i med, a spremnost s kojom su je (uglavnom) čitateljice dočekale bila je zadivljujuća. Ne samo zbog toga što se pokazalo da pjesme nisu zauvijek izgubljene širem čitateljstvu, već i zato što je Rupi porijeklom iz Indije koja je vrlo različita kultura od naše.
Ali Rupi je znala što radi te je u svoje vrlo osobne stihove ubacila univerzalno iskustvo s kojim se može poistovjetiti gotovo svaka žena, gotovo bilo gdje na kugli zemaljskoj.
Niti godinu dana nakon tog prijevoda, objavljena je i Rupina druga zbirka, Sunce i njeni cvjetovi. Kao i kod prvog naslova, i ovdje se prevoditelj sigurno dosta dvoumio. Naime, znamo da je Sunce srednjeg roda, ali autorica je inzistirala na ženskom. Taj pristup obilježava cijelo njezino stvaralaštvo – ona bira kako će se izraziti isključivo prema unutarnjem osjećaju i impulsu koji će određena riječ ili fraza izazvati u čitatelju.
U ovoj nas novoj zbirci Rupi vodi stazama utabanim prvim naslovom, ali emocije koje ćete proživjeti čitajući i dalje su sirove i teško ih je proživjeti bez zaštite.
Ženski je 'rod' upravo ono što Rupi pokušava opisati, podržati, izliječiti i potaknuti u razvoju. Ona nam govori, svakom svojom pomno izabranom riječju, da gramatika ima svoju svrhu, ali kada je ona ispunjena, trebamo slušati što stoji iza riječi, trebamo čuti poruku.
U ovoj nas novoj zbirci Rupi vodi stazama utabanim prvim naslovom, ali emocije koje ćete proživjeti čitajući i dalje su sirove i teško ih je proživjeti bez zaštite. Ta je zaštita u ovom slučaju forma stiha koja je nadopunjena prekrasnim i minimalno ornamentiranim ilustracijama autorice.
Već samo listajući knjigu, hvatajući tek pokoji stih, čitatelj se nađe u jednom mjestu koje, i bez njegove volje i suglasnosti, potiče srce da prihvati svaki doživljaj koji je imalo tijekom života. Jer svako je iskustvo jednako vrijedno i služi kao pojedina stepenica kojom se uzdižemo sve više i više. Uvjet je da ga prihvatimo, a ono će tada procvasti u najljepši i neponovljivi cvijet.
Da ne bismo previše duljili i oduzimali vam dragocjeno vrijeme bolje utrošeno na Rupinu poeziju, završit ćemo s autoričinim liričnim opisom knjige:
sunce i njeni cvjetovi
zbirka je pjesama o
tuzi
prepuštenosti trenutku
poštivanju korijena
ljubavi
i osnaženju sebe
podijeljena je na pet dijelova
venem, padam, puštam korijenje, rastem, cvatem