Osječko Sklonište za napuštene životinje Udruge Pobjede zaista može biti na ponos svome gradu. Tamošnji zaposlenici i volonteri ne bore se samo za dobrobit napuštenih pasa već i svih životinja promovirajući veganstvo. No, prije deset godina osječki azil bio je daleko od lijepoga, bio je vrlo tužno mjesto za koje nitko nije mario

Kada je prije deset godina troje znatiželjnika otišlo u osječki azil sa željom da napokon vide to mjesto i prošeću kojeg psa, ono što ih je ondje dočekalo Ivana Crnoja, predsjednica Udruge Pobjede pod koju spada i Azil, opisuje kao tugu, čemer i jad.

Na ulazu nas je dočekao rezignirani zaposlenik (čitaj: 'Još ste mi vas troje danas trebali u životu!') te nas na naše inzistiranje poveo u obilazak azila koji je tada postojao već šest godina. Psi su nezainteresirano ležali uokolo, tek nam se poneki mašući repom približavao. Tko su oni bili i kada su stigli, zaposlenik pojma nije imao, raspoznavao je tek one 'rasne' i samo je jedan pas imao ime – njegova miljenica Alma.

Osječko Sklonište za napuštene životinje Udruge Pobjede zaista može biti na ponos svome gradu. Tamošnji zaposlenici i volonteri ne bore se samo za dobrobit napuštenih pasa već i svih životinja promovirajući veganstvo

Njihov broj nitko nije znao. Nisu bili cijepljeni, čipirani, kastrirani, liječeni, samo su oni najsnažniji uspijevali osvojiti kućice za kišnih i hladnih noći… A ono što su dobivali bili su neredoviti obroci i redoviti uzvici pogrda kada bi se uskomešali. Azil je tada imao samo jednoga zaposlenika, a volontera nije bilo, tek bi netko tu i tamo stao ispred azila i ostavio ostatke hrane ili upitao 'Čujem da se kod vas mogu kupiti rasni psi za 100 kuna', priča Ivana.

Bilo je to iskustvo na koje nikako nisu mogli zatvoriti oči te su odlučili učiniti sve kako bi azilu dali novi život. Malo-pomalo ovo nekoć vrlo tužno mjesto u Osijeku počelo je sve više sličiti na pravi azil – utočište i sigurno mjesto. Danas ga mnogi opisuju kao najljepši azil u Hrvatskoj.

Najljepši je zbog neba nad njim koje je duginih boja i u koje su se za zauvijek nastanile ljubav, ponos i nada… I zbog ograda koje postaju okom nevidljive onima koji gledaju srcem... A nas je u azilu takvih puno.

Za one koji gledaju očima, naš je azil najšareniji, s najviše cvijeća, voćkica i drveća. Pa neki kažu da zato i jest najljepši, kaže Ivana. Azil danas broji šest djelatnica i četiri djelatnika, 49 stalnih volonterki i volontera te na stotine povremenih volontera, odnosno povremenih posjetitelja koji vode pse u šetnju ili sudjeluju na radnim akcijama.

REKORDAN BROJ UDOMLJENIH PASA
Samo aktivni volonteri svake godine odrade 10.000 volonterskih sati, a što rade? Od svakodnevnih, fizičkih poslova – čišćenje, mijenjanje vode, hranjenje, preko sudjelovanja u radnim akcijama vikendom (održavanje i unaprjeđenje infrastrukture azila – popravci kućica, bojanje kućica i ograda, briga o zelenim površinama u azilu i oko njega…) do sudjelovanja u brojnim eventima Udruge poput sajma rabljenih stvari Posh Store, promoviranja udomljavanja Povratak otpisanih, promociju kalendara pasa iz azila, obilježavanje Svjetskoga dana životinja, promoviranje veganske prehrane, nabraja Ivana te ističe kako Grad Osijek sufinancira rad Azila, a uz to je i pokrovitelj i partner mnogim akcijama azila te zajedno rade na prevenciji napuštanja pasa i promicanju udomljavanja.


A Sklonište Udruge Pobjede ove godine ruši sve rekorde u brojkama udomljavanja te su s 1. kolovozom ispratili 261 psa kroz azilsku kapiju u bolje sutra.

Svako udomljenje radost je srca svakoga od nas koji te pse volimo i takoreći s njima živimo, koju poprati i zvono koje visi u azilu i čiji glas se čuje isključivo u čast udomljenja! Naravno da najjače zvonimo onima koji su najduže bili s nama u azilu, psima koji nikada nisu znali za ništa bolje od azila.

Naša Gordana koja je strpljivo ispratila tisuće pasa kroz ogradu pa je nakon 9 godina azila netko došao i po nju, naš Gazda koji je 12 godina azilskog života učas zamijenio brdima Zagorja i razglednicama s ljetovanja, naši Stevica, Malina, Brenda, Valentino, Biserka, Anđelo i Lavrena, psi koji su zbog trajnih ozljeda kralježnice bili cijelom svijetu invalidi na kolicima osim nama i osim obiteljima koje su ih udomile i pružile im svu ljubav koja znači dom i normalan život!

Osječki Azil broji 49 stalnih volonterki i volontera te na stotine povremenih volontera, odnosno povremenih posjetitelja koji vode pse u šetnju ili sudjeluju na radnim akcijama

Pročitati mailove i poruke od tih istih ljudi u kojima nam šalju fotografije sretnih pasa i svu zahvalnost koju riječi poznaju, naše je gorivo za novi dan, opisuje. Među 180 njuškica koliko ih konstantno boravi u azilu, ima i onih koji su ondje predugo i za koje svi u azilu žele da što prije pronađu dom.

Radi pasa koji se predugo zadržavaju ovdje, azil smo učinili domom, zbog njih smo se najviše i trudili. Zbog Sabine čiju bi mahnitu opsjednutost kopanjem rupa sigurno netko tamo razumio, netko tko možda opsesivno broji svoje korake. Zbog Rexa koji sve glasnije laje jer godinama misli da ga nitko ne čuje i da zato nitko ne dolazi. Zbog Astora čije kosti sve slabije podnose azilske zime, zbog Petra koji više ne čuje ili Stokija koji više ne vidi, priča Ivana. Pse iz osječkog azila udomljavaju najviše Osječani, a drugi grad u koji psi najviše odlaze je Zagreb.

Zagreb je grad s kojim dijelimo mnoge ljubavi i kojemu uvijek rado dolazimo u goste, ističe Ivana te podsjeća zbog čega je uvijek bolje udomiti psa nego ga kupiti:

Zbog toga što se udomljavanjem spase dva života – život onoga psa koji se udomi, i onoga koji će doći s ulice na njegovo mjesto. Zato što 'Ni kod pasa nije bitna rasa!' što je poruka s jedne od naših promo-majica. I zato što niti jedno živo biće ne bi smjelo imati svoju tržišnu vrijednost i jer postavljanjem iste degradirate i ponižavate nekoga koga biste trebali voljeti. Bezuvjetno. Kao što oni vole nas.

DOSTOJANSTVEN ŽIVOT SVIH ŽIVIH BIĆA
Udruga Pobjede ne zalaže se samo za bolji život pasa, već svih životinja.

Udruga Pobjede registrirana je kao neprofitna udruga za zaštitu i prava životinja. Mnogi zaštitari pasa i mačaka (ali i ostalih urbanih i divljih životinja) ove pojmove odvajaju, no oni su nama u Pobjedama neodvojivi – naša senzibiliziranost za psa, mačku, vranu ili srnu čini nas senzibiliziranima i za svinju, kokoš, kravu ili ribu; osvijestili smo kako je razlog zbog kojeg se jedne nalaze na našim tanjurima, a s drugima živimo kao članovima obitelji kulturološki i industrijski (profit mesne industrije) uvjetovan.

Vizija je naše Udruge dostojanstven život svih živih bića u skladu s njihovim potrebama i prirodom. Angažman u azilu i provođenje aktivnosti nužnih za funkcioniranje azila i dobrobit naših dvije stotine psećih štićenika iziskuje svakodnevnu potpunu posvećenost; ipak nastojimo ne zanemariti važnost promicanja vrijednosti koje su sastavni dio našega svjetonazora na kojemu su utemeljene naše svakodnevne pobjede – suosjećanje i solidarnost.

Zato promičemo i veganstvo, a doživljavamo ga kao pokret oslobođenja, pokret koji je temelj društvene preobrazbe koju priželjkujemo i društva budućnosti koje će se temeljiti na suživotu svih, suradnji, slobodi, nenasilju, solidarnosti i pravu na život, govori predsjednica osječke Udruge Pobjede.