Stereotipi i predrasude nisu zaobišle niti životinjski svijet pa na nekim njuškicama stoji etiketa opasnog, borbenog, nervoznog pa čak i krvoločnog psa.
Američki stafordski terijer jedan je od pasmina oko koje se lome koplja. Dok je u nekim državama to opasan pas kojega nitko ne želi udomiti zbog straha da neće ozlijediti člana obitelji ili uništiti imovinu, drugi ga pak smatraju nježnom bebom koja se savršeno slaže s djecom, odraslima i drugim životinjama.
Mješanac ove pasmine, umiljati Zen, svoj je dom pronašao u udruzi Spas u Zaprešiću. Na stranicama udruge stoji kako je Zen završio na hitnoj zbog obiteljskog nasilja. Jako voli djecu, miran je, naučen na stan i kuću, divan prema drugim psima i star tek osam mjeseci.
Volonterka Katarina Karimanović, koja je godišnji iskoristila kako bi pomogla Zenu, za IN Magazin je rekla kako je on uistinu savršen pas, čak i previše miran s obzirom na to da ima tek osam mjeseci, a vlasnici pasa znaju koliko su njuškice razigrane u toj dobi.
Kako biste postali novi Zenov vlasnik, unatoč uvrijeđenom mišljenju kako je za ovakve pasmine potrebna hrpa papirologije, trebat će vam samo potvrda o nekažnjavanju.
Zen, ali i drugi psi ove pasmine uopće nisu opasni. Oni su prije bili namijenjeni za čuvanje djece. Jako su dobri i s najmlađima, drugim ljudima, a posebno macama i drugim životinjama. Oni su baš obiteljski psi, objasnila je volonterka Katarina.
Predrasude su se razvile, smatra Katarina, jer ova pasmina može napraviti veliku štetu ako ugrize. Međutim, ona bi Zena prije opisala kao malenu macu, nego kao opasnog psa.
Ogromna je maza, jako je topao, a najdraže mu se sklupčati u krilo i maziti se. Ponekad je poput čivave, kroz smijeh objašnjava volonterka Katarina.
Saznali smo čak i da zna dati šapicu, zna sjesti, leći i nikad još nije napravio nered i pokidao nešto po kući. Uopće nije dominantan, dovoljno mu je nešto reći samo jednom i on će vas poslušati.
Primjerice, ako mu kažete da ide na mjesto ili u boks – to će odmah učiniti, govori Katarina, volonterka velikog srca koja inače živi u Austriji, a slobodnih tjedan dana iskoristila je kako bi volontirala u zaprešićkoj udruzi.
U Austriji je, kaže, situacija s kućnim ljubimcima puno bolja nego u kod nas. Ondje ne postoji lanac ili vanjski boks. Ima i ondje ljudi koji ne tretiraju životinje kao članove obitelji, ali nije strašno kao u Hrvatskoj, posebice u hrvatskim selima.
Zen, zaključila je Katarina, traži obitelji čiji će biti član, a ne pas koji čuva kuću. Ako ste se već zaljubili u Zena i želite mu pružiti topli dom, javite se udruzi Spas iz Zaprešića na društvenim mrežama ili na broj telefona 091 318 5690.
This browser does not support the video element.