Matija Vuica i danas pamti trenutak kada je voditelj na izboru za Miss svijeta 1995. godine izgovorio njezino ime kao ime dizajnerice haljine u kojoj je Anica Kovač, tada Martinović, izašla na pozornicu izbora u Sun Cityju u Južnoj Africi. Matiji je bila velika čast i priznanje da je najuspješnija hrvatska misica nosila upravo njezinu kreaciju, u kojoj je Anica i primila lentu za prvu pratilju Miss svijeta.
Matija Vuica haljinu s izbora za Miss svijeta održanog prije 28 godina dan danas čuva u svom stanu u Zagrebu, u ormaru lijepo složenu, a za potrebe fotografiranja donijela ju je u svoj atelje.
Htjela bih zapravo Anicu još jednom obući u tu haljinu, kad budem imala neku svoju retrospektivu, kaže Matija Vuica. Haljina koju je Anica Kovač nosila na izboru za Miss svijeta 1995. godine bila je prva Matijina večernja haljina koja se pojavila van Hrvatske, i to u vrijeme kada su se takve večernje haljine tek počele raditi. Tada su duge večernje haljine počele nositi i televizijske voditeljice i to je bilo vrijeme kada su Vuicu primijetili kao dizajnericu koja se bavi tom vrstom mode. Njezine haljine nosile su tada i Danijela Trbović, brojne glumice poput Senke Bulić, Vanje Matujec, Nives Ivanković, pjevačice Severina, Anamarija i druge, pa su i ostale prijateljice do danas, a sve je i spontano zabilježeno u spotu za pjesmu "Joj meni joj" grupe Gracia na reviji u tada popularnom mjestu Šumski dvori.
Bilo je to poslijeratno razdoblje, novaca nije bilo, pa je i Matija skupljala zaradu od gaža s Gracijom kako bi mogla otići po tkanine u Graz. Gracia je, osim na području nekadašnje Jugoslavije, nastupala i u dijaspori, Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj. Čim bi skupila nešto novaca, Matija bi se zaletjela u Graz po tkanine od kojih je šivala haljine. To su bile male količine, ponekad samo dva ili tri materijala, ali pomno odabrana.
Materijal za haljnu Anice Kovač u to je vrijeme bio jedan od skupljih materijala, svileni i cijeli protkan perlicama u nježno rozim i plavim nijansama.
Dizajnerica ga je, naravno, prekrojila po svom, napravila kružne rubove, duge rukavice s rupama i veliki prorez da Aničina duga noga dođe do izražaja.
Nikad se nisam libila izrezati bilo koji skupi materijal da dobijem neku svoju priču, kaže Matija, pa tako i nastaju unikatne haljine, svaka posebna na svoj način. Tijekom devedesetih Matija Vuica dosta je radila izbore ljepote, ponajviše za Miss dijaspore, zajedno s pokojnim glazbenim producentom i menadžerom Lukom Bratičevićem. S grupom Gracia nastupala je na izborima, a cure koje su se natjecale nosila su njezine haljine. Kruna toga bio je angažman za izbor Miss svijeta 1995. godine.
Nismo mi tada znali kako će Anica proći, ali nekako sam slutila po svemu da će to na dobro izaći. Anica ima taj gard, bila je sigurna u sebe, ona je i dan danas takva osoba. Stvarno kaže što misli, ima neku posebnu ženstvenost i sigurnost, kod nje nema treme i ne može je ništa pokolebati. Nekako smo mi slutili da će se nešto dogoditi, i evo visoki plasman, i jedini tako visoki. Poslije Anice je Branka Bebić bila najljepša Europljanka, prisjetila se Vuica.
Na probama za haljinu, smije se, bilo je jako zanimljivo – čak je morala i skakati kraj Anice da dosegne njezinu visinu. U to vrijeme za Matiju je šivala majka Ivice Skoke, a kako dizajnerica nije imala svoju radionu, sve se šivalo i radilo u njezinom stanu. Tako je i Anica ondje dolazila na probe, a Matija nam otkriva kako se Anica već i tada, s nepunih dvadeset godina, dobro snalazila.
Ne znam je li to zato što je ona odgojena negdje drugdje, u većoj sredini, pa je već bila tako svoja, i ništa joj nije bio problem niti nelagoda. Sjećam se kad je završila probu i krenula kući, izašla je iz zgrade, zaustavila prvi automobil i pitala osobu u autu može li ju povesti. Smijala sam se gledajući je s balkona. Svakako smo svi uživali u cijelom tom procesu, otkriva. Izbori za miss u to su se vrijeme gotovo fanatično pratili i gledali, s jednakom strašću pratili su se i Dora i Eurosong, ljudi su se okupljali kod rodbine i prijatelja kako bi svi zajedno gledali. I Matija je jedno vrijeme svake godine išla kod svoje poznanice slikarice na zajedničko gledanje, to je već bila tradicija.
Nisam ni ja tada znala gdje će mene sve to skupa odvesti, da ću baš tako totalno ostati u modi jer sam tada kombinirala glazbu i modu. Dugi niz godina guralo se to istovremeno, vodili smo i cure s nama na gaže, tako da je na nastupima bio red mode, red glazbe. Cijele devedesete su tako funkcionirale. Ponekad bi prevagnula glazba kojoj bi se više posvetila, a ponekad moda.
To je bio dobar recept tih godina, još nismo imali dovoljno pjesama za cijeli koncert. a zbog 'Linđa' puno su nas angažirali. Ipak. moda me sve više zaokupljala i na kraju sam se odlučila za modu, u trenutku kad sam vidjela da ne možeš biti do kraja na dvije strane. Jedno vrijeme mislila sam da mogu, i išlo je to, ali nešto sam trebala otpustiti, a otpustila sam glazbu zato što sam mislila da je to logičnije. Mogu puno duže ostati u modi i puno više dati od sebe. Moda je ostala kao moja primarna ljubav, ispričala nam je Matija Vuica.