Iako je danas doživljavamo kao utjelovljenje Sinatrina karaktera, njezina priča počinje puno prije njega, u sasvim drugoj zemlji i na sasvim drugom jeziku.
Originalno nazvana “Comme d’Habitude” (hrv. “Kao i obično”), pjesma je nastala u Francuskoj, a napisali su je Jacques Revaux, Gilles Thibault i pjevač Claude François. Bila je potpuno drugačija: melankolična pjesma o raspadu veze, bez ikakve grandioznosti koju danas povezujemo s “My Way”.
Tek kad je Paul Anka čuo melodiju tijekom boravka u Parizu, shvatio je da nosi nešto veće. Otkupio je prava, prepjevao tekst i napisao stihove koji će zauvijek obilježiti glazbenu povijest.
Zanimljivo je da Anka nije bio prvi koji je pokušao napisati englesku verziju: mladi David Bowie nekoliko je mjeseci ranije snimio demo nazvan “Even A Fool Learns to Love”, no njegova je verzija odbijena i nikad upotrijebljena. Tek će Ankina interpretacija pronaći put do Sinatre, i do vječnosti.
Golema i snažna ostavština
Sinatra je pjesmu snimio 30. prosinca 1968. u Western Recordersu, u popodnevnom terminu, što je za njega bilo iznimno neuobičajeno.
Oko 15 sati, uz orkestar od 40 glazbenika kojim je dirigirao njegov dugogodišnji pijanist Bill Miller, počeo je rad na onome što će postati jedan od najvećih trenutaka u Sinatrinoj karijeri.
Kad je “My Way” u ožujku 1969. ušla na Billboardovu ljestvicu, činilo se da će eksplodirati, no zastala je na 27. mjestu. U Velikoj Britaniji prošla je još bolje, došavši do 5. mjesta, ali nitko tada nije mogao predvidjeti kakvu će ostavštinu ostaviti.
A ostavština je golema. Sinatrina verzija “My Way” provela je nevjerojatna 124 tjedna na britanskoj ljestvici singlova, više nego ijedna pjesma u povijesti. Gotovo dvostruko više od svoje najbliže pratiteljice, “Amazing Grace” Judy Collins.
Zašto baš ta pjesma?
Zato što govori ono što mnogi osjećaju cijeli život, a rijetko izgovore naglas: da je najvažnije živjeti autentično, s greškama, padovima i velikim odlukama koje možda nisu uvijek bile idealne, ali su bile naše. “My Way” ne slavi savršenstvo, slavi hrabrost. Hrabrost da se osvrnemo, priznamo, prihvatimo i nastavimo.
I dok je Frank Sinatra svojom interpretacijom dao toj pjesmi kultni status, njezina poruka nadživjela je epohu, žanrove i generacije. “My Way” je ušla u pop kulturu kao himna onih koji ne pristaju na tuđe obrasce, ali i onih koji tek se uče hrabrosti da budu ono što jesu.
Danas, kada se život često uspoređuje s tuđim verzijama uspjeha, ova pjesma vraća fokus na ono bitno: da je najveći luksuz živjeti po vlastitim pravilima.
Možda upravo zato i nakon toliko godina zvuči jednako snažno, ponekad i snažnije. Jer u svijetu prepunom buke, “ova pjesma nas podsjeti na nešto tiho i jednostavno: da je naš put vrijedan upravo zato što je naš.