Iza žene čiji su osmijeh, platinasta kosa i kristali bili jednako prepoznatljivi kao njezin glas ostale su tisuće pjesama, a među njima i jedna koja već gotovo pola stoljeća savršeno opisuje svakodnevicu milijuna zaposlenih žena - "9 to 5".
Dovoljno je čuti prvih nekoliko sekundi pjesme "9 to 5" da biste je prepoznali. Brz ritam koji podsjeća na tipkanje po pisaćem stroju, klavir i glas Dolly Parton koji veselo najavljuje još jedno jutro i još jedan odlazak na posao.
Melodija je zarazno vedra. Priča koju pripovijeda puno je manje bezbrižna.
Upravo je u tome bila jedna od najvećih vještina Dolly Parton. O ozbiljnim stvarima znala je govoriti jednostavno, duhovito i bez dociranja. "9 to 5" zvuči kao pjesma uz koju možete zaplesati dok se spremate za posao, a zapravo govori o iscrpljenosti, nejednakosti, podcjenjivanju i osjećaju da netko drugi ubire plodove vašeg rada.
Nakon smrti slavne glazbenice mediji su upravo pjesmu "9 to 5" izdvojili kao jednu od onih koje najbolje pokazuju širinu njezina kantautorskog talenta i sposobnost da iskustva običnih ljudi pretvori u velike pop-kulturne trenutke.
Sve je počelo na filmskom setu
Pjesma je nastala za istoimenu komediju iz 1980. godine u kojoj su glavne uloge igrale Jane Fonda, Lily Tomlin i Dolly Parton. Bio je to ujedno Partonin filmski debi.
Tri žene u filmu udružuju snage protiv seksističkog i nepodnošljivog šefa, a iza komičnog zapleta nalazila se vrlo stvarna tema: položaj žena na radnome mjestu, diskriminacija, nejednake plaće i činjenica da sposobne zaposlenice često gledaju kako zasluge za njihov rad pripadaju muškarcima.
Sam naslov filma bio je povezan s organizacijom 9to5, osnovanom 1973. godine kako bi se borila za pravednije plaće i jednak tretman žena na radnome mjestu.
Parton je kasnije govorila da je Jane Fonda željela filmom doprijeti i do žena iz američkog juga te progovoriti o jednakim plaćama. Za Dolly, koja je dotad već bila velika country zvijezda, projekt je predstavljao potpuno novi svijet.
I upravo je na tom filmskom setu nastao jedan od najprepoznatljivijih ritmova u povijesti popularne glazbe.
Najpoznatiji "pisaći stroj" zapravo su bili njezini nokti
Dolly Parton nije trebala instrument da pronađe melodiju.
Tijekom dugih pauza između snimanja počela je udarati svojim dugim akrilnim noktima jedan o drugi. Zvuk ju je podsjetio na pisaće strojeve kojima su bile okružene žene u uredu u kojem se odvijao film.
Od tog je zvuka napravila ritam.
Kako se prisjetila godinama poslije, na setu nije imala gitaru pa su joj upravo nokti poslužili kao svojevrsni udaraljkaški instrument. Promatrala je ured, kuhinjicu, šalice kave i svakodnevne rituale zaposlenika te iz njih gradila pjesmu.
Taj detalj danas djeluje gotovo savršeno dollyjevski: žena poznata po ekstravagantno dugim noktima, koje bi netko mogao smatrati nepraktičnima ili površnima, pretvorila ih je u instrument i njima stvorila zvuk pjesme o ženama koje se odbija podcjenjivati.
Vesela pjesma o nimalo veselom problemu
"9 to 5" govori jezikom koji razumije svatko tko je barem jednom imao osjećaj da na poslu daje puno više nego što zauzvrat dobiva.
Radni dan počinje kavom i žurbom, a nastavlja se ambicijom koja ne mora nužno biti nagrađena. Pjesma govori o ljudima koji rade kako bi ostvarili tuđe snove, o nedostatku priznanja i o hijerarhiji u kojoj je teško napredovati čak i kada imate talent i ideje.
Ali posebno snažno odjeknula je među ženama.
Početkom osamdesetih, kada su pitanja ravnopravnosti na radnome mjestu bila u središtu društvenih promjena, Dolly je frustraciju milijuna zaposlenica spakirala u manje od tri minute country-popa.
Nije napisala manifest. Napisala je hit.
I možda je upravo zato poruka doprla tako daleko.
Od filmske pjesme do himne zaposlenih žena
Singl je objavljen u studenome 1980., neposredno prije dolaska filma u kina, i vrlo brzo prerastao svoju prvotnu filmsku funkciju.
"9 to 5" popeo se na vrh američkih country i pop ljestvica te postao prvi Partonin broj jedan na američkoj pop-ljestvici. Službena stranica Dolly Parton navodi da je tada postala tek druga izvođačica koja je istom pjesmom istodobno osvojila vrh country i pop ljestvice.
Pjesma joj je donijela i nominaciju za Oscara za najbolju originalnu pjesmu te tri nominacije za Grammy, od kojih je osvojila dvije - za najbolju country pjesmu i najbolju žensku country vokalnu izvedbu.
No važnije od nagrada bilo je ono što se dogodilo izvan pozornice.
Žene su je prepoznale kao svoju.
Taj osjećaj nije nestao s pisaćim strojevima, tajnicama koje donose kavu šefovima ni uredskom modom osamdesetih. Tehnologija se promijenila, ali pitanja koja Dolly postavlja u pjesmi - tko dobiva priznanje, tko napreduje, čiji se rad uzima zdravo za gotovo i koliko vrijedi naše vrijeme - nisu izgubila aktualnost.
Idi na naslovnicu