Koliko vas je čulo za sintagmu rana intervencija? Možda ste na taj spoj dviju riječi naletjeli u nekoj knjizi koju ste uzeli u ruke kada ste saznali da ćete postati roditelj.
Možda se taj pojam provukao kroz neki razgovor o roditeljstvu s vašim prijateljicama, možda ste naletjeli na neku kampanju kojom se osvještava javnost, možda je rana intervencija dio života vaše prijateljice, sestre, susjede, kolegice, poznanice... a možda je dio vašeg života.
Kako god, rana intervencija bitna je sintagma iza koje se krije cijeli skup socijalnih, zdravstvenih i obrazovnih usluga, odnosno program koji svojim korisnicima pomaže da dođu do prilika i rezultata do kojih sami ne mogu doći.
A tko su oni, ti korisnici? Oni su cijele obitelji.
Jednom kada saznaju da će dobiti dijete, roditelji u glavi imaju određena očekivanja, viziju onoga kako bi njihovo dijete trebalo izgledati, ponašati se i razvijati. Međutim, i u tom dijelu život nije uvijek jednostavan i predvidiv. Zapravo, nerijetko se znaju dogoditi neočekivani pomaci koji nas natjeraju da se resetiramo i počnemo živjeti život na potpuno nov način. Nekad kraće vrijeme, a nekad i cjeloživotno.
Tako među nama postoje oni roditelji koji se odmah po rođenju djeteta ili godinu, dvije, tri… kasnije moraju suočiti s činjenicom da neke stvari u njihovu životu, odnosno životu njihova djeteta ipak neće ići prema ranije zacrtanom planu i da se njihovo dijete razlikuje od svojih vršnjaka.
Kad se taj trenutak dogodi, roditelji, potpuno razumljivo, znaju biti zaleđeni. Javljaju se strah, strepnja, krivnja, gomilaju se pitanja na koja ne znaju odgovor, a ni okolina s hrpom savjeta nimalo ne pomaže.
Što smo to pogrešno napravili, kasnimo li, jesmo li nešto propustili, što nam se to događa…? Stotine ovakvih i sličnih pitanja i misli roditelje drži budnima od jutra do mraka i opet do jutra - a sve što u tome trenutku trebaju znati jest to da - oni baš ništa nisu krivi.
To su pitanja i muke kroz koje prolaze zabrinuti roditelji, ali treba im reći da te strahove imaju jer su brižni, osjetljivi i požrtvovni, a ne zato što su nešto krivo napravili, rekla nam je profesorica Marta Ljubešić, koju smo zamolili da nam objasni pojam rane intervencije.
Jer rana intervencija je ta koja pomaže obiteljima čiji su dio djeca rane dobi s teškoćama u razvoju, razvojnim rizicima ili kašnjenjima.
Profesorica Ljubešić posebno ističe da je dijete s poteškoćama u razvoju prije svega dijete s potrebama kao i svako drugo dijete, ali mu je za razvoj potrebna dodatna podrška jer bez nje ne može iskoristiti potencijale s kojima je došlo na svijet. Osim ograničenja koja su vidljiva i predmet zabrinutosti jer je djetetov način prijema i obrade informacija iz okoline narušen, dijete ima i potencijale za učenje i razvoj koje treba iskoristiti. Stoga treba pronaći načine poticanja koji su znanstveno utemeljeni i o kojima znaju stručnjaci i koji nadilaze roditeljsku intuiciju. Roditelji su u toj ranoj fazi prepuni pitanja i ne znaju odakle početi.
Dogodi se da roditelji krenu pretjerano. Misle što više stručnjaka, to bolje, ali to nije točno. Naime, kad bismo svako drugo dijete urednog razvoja izložili velikom broju tretmana, ono više ne bi imalo uredan razvoj, kaže profesorica, uz napomenu da ako nema koordinacije usluga u ranoj intervenciji te stručnjaci koji djetetu trebaju rade nezavisno, dogodi to da se na jedno nježno stvorenje krene s "napadom" iz svih smjerova.
Drugi, jednako ozbiljan problem jest da obitelj živi u dijelu zemlje u kojem nema stručnjaka za rani razvoj niti usluga iz domene rane intervencije. Djeca rane dobi i roditelji izloženi su tada dugim putovanjima ili ostaju bez ikakve podrške.
A svako dijete za svoj razvoj treba normalan život. Djeca uče u normalnim dnevnim rutinama, a u obiteljima s djecom s teškoćama često se dogodi da su stalno u jurnjavi, po čekaonicama, napeti…
Istina je da život mijenja planove, a kapacitet da čovjek odustane od plana i vidi što treba napraviti treba jačati u ljudima. Čovjek ima taj kapacitet, ali je zagušen prevladavajućim očekivanjem da sve treba biti savršeno, objašnjava profesorica.
Što se tiče samog koncepta rane intervencije, profesorica kaže da ima puno zabluda jer se koncept mijenjao i mijenja se. Zato smo s njom prošli kroz neka općenita pitanja kako bismo vam približili taj uistinu bitan pojam. Prije prelaska na "vodič", još jednu stvar morate znati o djeci.
Dijete nije čovjek u malome, ono je drugačiji čovjek. Ono nema male vještine koje će narasti, ono ima potencijal koji će razviti, a kako će ga razviti, ovisi o prilikama, zaključila je profesorica Ljubešić. Bitnu ulogu može odigrati i rana intervencija. U nastavku zato pročitajte profesoričine odgovore na pitanja koja će vam približiti taj pojam.
Rana intervencija je ta koja pomaže obiteljima čiji su dio djeca rane dobi s teškoćama u razvoju, razvojnim rizicima ili kašnjenjima.
• Što je rana intervencija?
Rana intervencija u djetinjstvu proces je pružanja posebne podrške djeci rane i predškolske dobi koja imaju razvojne rizike, kašnjenje ili teškoće, kao i njihovim obiteljima, s ciljem unapređivanja razvoja, kvalitete života i sudjelovanja u zajednici.
Podrška obuhvaća individualizirane razvojne, obrazovne i terapijske usluge za djecu u povezanosti s potporom njihovim obiteljima.
• Kome je namijenjena?
Rana intervencija namijenjena je djeci od rođenja do polaska u školu (tj. od 0 do 7 godina) i njihovoj prirodnoj okolini, dakle onima koji se brinu o njima, a to su u prvom redu roditelji.
Podršku trebaju djeca rođena s nekim medicinskim stanjem ili oštećenjem za koje se zna da će utjecati na razvojnu putanju, ali i onda kada postoji rizik da će do odstupanja možda doći.
Naime, svi se ljudi rađaju s nekim potencijalom za razvoj, ali da bi se on razvio, potrebne su prilike za učenje koje stvara djetetova okolina, a u najranijoj dobi to je obitelj.
Ranu intervenciju treba vrlo heterogena skupina djece: kod neke se indikacije za ranu intervenciju nalaze u zdravstvenom stanju ili bolestima djeteta koje medicina otkriva vrlo rano (npr. neki genetski sindromi, senzorička ili tjelesna oštećenja, oštećenja mozga i dr.), no postoje i djeca kod kojih će se tek po obilježjima njihova ponašanja vidjeti da se ne razvijaju poput vršnjaka iako žive u poticajnoj okolini.
Rana je intervencija potrebna i onoj djeci koja su rođena zdrava, ali žive u krajnje nestimulirajućoj ili možda čak nasilnoj okolini te bez intervencije neće razviti svoje potencijale.
Iako ranu intervenciju pružamo zbog djece koja bez nje ne mogu ostvariti svoje mogućnosti, ona uvijek uključuje i djetetu bliske osobe. Djeca rane dobi uče u interakcijama s bliskim osobama i to u svim situacijama svakodnevnog života. Tu nema razlike između djece urednog razvoja i one s razvojnim rizicima ili teškoćama. Međutim dok se roditelji djece tipičnog razvoja spontano odlično snalaze u interakcijama sa svojim mališanima, kod skupine s razvojnim rizicima ili teškoćama obitelji trebaju dodatnu podršku iz dva razloga. Prvo zato jer se njihovo dijete ne mijenja i ne napreduje na očekivani način i to ih zbunjuje i blokira roditeljsku intuiciju, ali i zato jer je djetetova krivulja učenja drugačija i potrebna su stručna znanja o načinu poticanja koji će za dijete biti učinkovit.
Zato suvremena rana intervencija ima dva fokusa: dijete i obitelj. Kada dijete krene u vrtić, onda dodatnu podršku trebaju i njegovi odgojitelji u vrtiću.
Istina je da život mijenja planove, a kapacitet da čovjek odustane od plana i vidi što treba napraviti treba jačati u ljudima.
• Tko pruža uslugu rane intervencije?
Različiti stručnjaci ovisno o razvojnim potrebama djeteta, kao i o potrebama obitelji. Bolje je govoriti o programu rane intervencije negoli o usluzi, a program provodi tim oko djeteta. U našoj zemlji to još nije zaživjelo u dovoljnoj mjeri, ali tome težimo jer fragmentirane usluge nemaju učinkovitost sveobuhvatnog programa. Program može obuhvaćati više usluga koje mogu davati različiti pružatelji usluga, a trebao bi ga s roditeljima dogovoriti tim uključenih stručnjaka.
Kombinacija usluga uvijek je "iskrojena" prema potrebama konkretnog djeteta i njegovih roditelja u danom trenutku, pa se tako i sastav tima mijenja ovisno o konkretnom korisniku. U timu su najčešće specijalist rane intervencije, rehabilitator, logoped, psiholog, fizioterapeut, djetetov liječnik te roditelj, a po potrebi i drugi stručnjaci. Izuzetno je važno da se ciljevi podrške dogovaraju timski s jasno dogovorenim prioritetima podrške u danom trenutku i da se program evaluira.
• Što uključuje usluga rane intervencije? Što se njome postiže?
Središnji zadatak u ranoj intervenciji za najmlađu populaciju razvojno ugrožene djece jest stvoriti najbolje moguće uvjete za rano učenje. Dijete se mijenja i usvaja sve složenije vještine i ponašanja kroz interakciju svojih bioloških obilježja i prilika za učenje koje mu stvara okolina koja ga razumije i voli te usklađuje svoje djelovanje s djetetovim razvojnim potrebama.
Sve započinje ranim otkrivanjem, te je to prva stepenica u ranoj intervenciji. S ranim otkrivanjem da razvoj nije tipičan započinje proces utvrđivanja dijagnoze djetetova stanja (traganje za uzrokom), ali istovremeno i proces podrške.
Što se ranije otkrije da dijete ima *razvojno zaostajanje ili neku teškoću u razvoju, veća je vjerojatnost za korist od intervencijskih strategija oblikovanih tako da iskoriste razvojne potencijale.
Nadalje, i obitelj ima korist od podrške kroz intervencijski proces i bolje skrbi o djetetu, a dijete stiže u školu spremnije za školsko učenje, pa i škole i zajednica imaju dobit zbog manjih troškova..
• Koliko traje rana intervencija?
Trajanje rane intervencije ovisi o vrsti djetetovih razvojnih teškoća. Neke su teškoće privremene i prolazne, a neke trajne. Valja započeti odmah, a najduže je trajanje zakonom određeno kao dob djetetova prelaska u obvezni obrazovni sustav. U našoj je zemlji to sedma godina djetetova života.
Rana je intervencija društvena investicija u rano učenje djece s razvojnim rizicima, razvojnim zaostajanjem ili teškoćama u razvoju. Kod nekih će dodatna podrška biti potrebna i kasnije, ali o tome se onda brine školski sustav obvezan za svu djecu. Valja imati na umu da podrška mijenja obrazovne i životne šanse, razinu društvene uključenosti djece s teškoćama u razvoju, kao i kvalitetu života cijele obitelji.
Suvremena rana intervencija ima dva fokusa: dijete i obitelj. Kada dijete krene u vrtić, onda dodatnu podršku trebaju i njegovi odgojitelji u vrtiću.
• Kada roditelji trebaju razmisliti o obraćanju nekoj stručnoj osobi? Koliko je i zašto važno da dijete odmah bude uključeno u proces?
Roditelji su veoma dobri opažači svoje djece i kada posumnjaju da nešto nije u redu, dobro je obratiti se stručnjaku. Tu je potrebna hrabrost jer nitko ne želi da mu stručnjaci potvrde sumnje. Međutim, ako su one osnovane (a to se utvrđuje razvojnom procjenom), onda je ishod uvijek bolji ako se krene ranije.
Možda su roditeljske sumnje neopravdane, ali onda će ih razvojna procjena raspršiti.
Koliko god bila teška odluka da se zatraži stručno mišljenje, nakon toga slijedi bolje vrijeme. Bilo da je to vrijeme aktivne prilagodbe na neželjenu situaciju, ali i stvaranje boljih uvjeta za djetetov razvoj ili vrijeme olakšanja jer sumnje nisu potvrđene.
Tamo gdje je potrebno proces podrške treba početi odmah i prije utvrđivanja djetetove medicinske dijagnoze. Put do nje može biti jako dugotrajan, a ona daje malo informacija o tome kako dijete prima i obrađuje okolinsku stimulaciju i koje će strategije poticanja biti učinkovite.
Za dijete rane dobi svaki je dan važan i treba biti ispunjen najboljim mogućim prilikama za rano učenje. To svi roditelji intuitivno znaju. Oni prepoznaju djetetov trenutačni interes, što mu treba i što ga raduje.
Interakcije roditelj - dijete (a interakcije su epizode učenja) odvijaju se glatko jer je roditelj spontano vođen djetetovim signalima. Taj prirodni proces biva narušen kada dijete ne reagira na očekivan način, kada je pasivno ili suviše ubrzano i nemirno te ne pokazuje očekivani razvojni napredak. Roditeljska intuicija i ljubav tu jednostavno nisu dovoljni. Potrebna je stručna podrška koju zovemo rana intervencija.
• Da bi cijeli proces bio uspješan, koliko je važna uloga obitelji? Koji su "zadaci" roditelja u procesu?
Rani je razvoj u velikoj mjeri određen kontekstom u kojem dijete odrasta, a u prvim je godinama života najvažniji kontekst djetetova obitelj.
Suvremena rana intervencija stoga je usmjerena na obitelj, a definira se kao način mišljenja i djelovanja koji omogućuje da stručnjaci i obitelj djeluju u partnerstvu, da se djelovanje gradi na obiteljskim snagama i pomogne obitelji da optimalno potiče svoje dijete i da razvije svoju mrežu podrške.
Kroz partnerstvo roditelja i stručnjaka udružuju se dvije vrste stručnosti: (1) svaki stručnjak ima ekspertnost za područje u kojem se obrazovao, a (2) roditelj je stručnjak za svoje dijete jer ga najbolje poznaje i samo udruživanjem tih ekspertiza djelovanje postaje učinkovito.
Pristup djetetu u ranoj intervenciji vrlo je individualiziran i prilagođen djetetovim promjenjivim mogućnostima prijema i obrade poticaja iz okoline. Svako je učenje aktivan proces i potrebno je djetetovo sudjelovanje.
Nije jednostavno opisati zadatke roditelja u procesu rane intervencije jer se oni individualno dogovaraju sa stručnjakom koji uvijek ohrabruje i učvršćuje roditeljsko samopouzdanje te daje model što i kako raditi.
Pritom je važno da roditelj ne izađe iz roditeljske uloge i uđe u terapeutovu jer dijete time gubi roditelja. Zastarjeli model rane intervencije tretirao je roditelje kao koterapeute i educirao ih o tome što i kako raditi te pritom čak zanemarivati djetetove signale. Zadaća je morala biti odrađena. Učinci nisu bili dobri, a djeca koliko god mala i nejaka bila, pronašla su način da ne sudjeluju i da se isključe iz takve interakcije.
Suvremeni pristup ponajprije osnažuje roditelja da aktivira svoje roditeljske vještine, daje mu potrebne informacije da razumije djetetovo ponašanje i modelira strategije poticanja koje kod konkretnog djeteta vode ka napretku. Najučinkovitije jest kad se te strategije ugrade u dnevne rutine, a interakcija s djetetom je topla i ohrabrujuća, nenasilna, primjereno strukturirana te uvažava djetetove potrebe i interese. Da bi dnevne rutine bile očuvane, potrebno je održati "normalan život". Ponekad se čini da je to najteži roditeljski zadatak.
Koliko god bila teška odluka da se zatraži stručno mišljenje, nakon toga slijedi bolje vrijeme.
• Postoji li neka adresa na kojoj roditelji mogu dobiti sve potrebne informacije?
Nažalost, takva adresa ne postoji. Roditelji mogu različitim načinima dobiti mnoge informacije, osobito s interneta. Međutim, oni ne mogu znati koje su informacije relevantne upravo za njihov slučaj, tj. što im je potrebno. To obilje informacija samo dodatno uznemiruje i iscrpljuje roditelje te takve načine prikupljanja informacija valja izbjegavati.
Iz njih ne proizlaze smjernice za daljnje korake. Prvi korak trebao bi biti razgovor s djetetovim liječnikom, kojemu valja izložiti svoju zabrinutost. Liječnik ima pravo temeljem svog mišljenja o odstupanju od tipičnog razvoja uputiti roditelje u centar za socijalnu skrb koji onda roditelje upućuje prema pružatelju usluge rane intervencije. Međutim, ni to ne funkcionira najbolje. Od roditelja često čujemo da su najviše saznali od drugih roditelja i da su im te informacije bile najkorisnije.
• Kakvo je vaše mišljenje o sustavu rane intervencije u Hrvatskoj? Koliko je dobar, ima li još mjesta za napredak...?
Ne možemo reći da u Hrvatskoj postoji sustav rane intervencije. Postoje brojne, često i vrlo kvalitetne "karike", ali one nisu povezane u sustav i to je vjerojatno najveći problem. Drugi veliki problem jest što su te "karike" u zemlji teritorijalno neravnomjerno raspoređene.
Tako je negdje najveći problem što roditelji dugo lutaju kroz brojne "karike" tražeći koja će kombinacija najbolje zadovoljiti njihove potrebe i mnogo toga iskušavaju, a drugdje je problem (ruralna područja, otoci) da ništa ne postoji. Taj problem nije jednostavan, ali je vrijedan da se ozbiljno krene u njegovo rješavanje.
* Terminološka napomena: Razvojnim zaostajanjem zovemo otklon od normativnih miljokaza (kalendara urednog razvoja) u domeni spoznajnog, jezičnog, socijalnog, emocionalnog i motoričkog funkcioniranja, dok su teškoće u razvoju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja.
KAMPANJA "PRETVORIMO TEŠKOĆE U MOGUĆNOSTI"
U rješavanju ovog problema sudjeluje, između ostalog, i UNICEF koji je nedavno pokrenuo kampanju za podršku djeci s teškoćama i njihovim obiteljima pod sloganom "Pretvorimo teškoće u mogućnosti".
Cilj kampanje je osigurati djeci s teškoćama u Hrvatskoj potrebne usluge rane intervencije, a sredstva koja će biti prikupljena kampanjom UNICEF će ulagati u osiguravanje terapija, opreme i stručne podrške za djecu s teškoćama o njihove obitelji.
Kako je objasnila i Regina, M. Castillo, predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku, rana intervencija nije jedna jedinstvena usluga i obuhvaća širok spektar usluga iz različitih područja koje su učinkovite jedino kada se provode kontinuirano i sustavno.
UNICEF, rekla je, kontinuirano podržava resorna ministarstva u razvijanju javnih politika i ulaže sredstva i resurse u edukaciju stručnjaka koji provode usluge rane intervencije odnosno stručnjaka iz područja zdravstva, socijalne skrbi i obrazovanja.
Prošle smo godine pokrenuli program 'Komunikacija za svako dijete', vrijedan 1,69 milijuna kuna, kojim smo educirali 310 stručnjaka, osigurali opremu za potpomognutu komunikaciju za 24 ustanove diljem Hrvatske i uložili sredstva u prilagodbu mobilne aplikacije Cboard.
Provođenje rane intervencije presudno je u najranijim počecima djetetova života i zato započinje već u rodilištu. Kako bismo osigurali najbolji mogući početak života za novorođene djevojčice i dječake, opremili smo odjele intenzivnog neonatalnog liječenja i unaprijedili uvjete u svim nacionalnim rodilištima u Hrvatskoj. Za dobrobit prijevremeno rođene djece, kao i novorođenčadi koja nisu u mogućnosti biti hranjena mlijekom svoje majke, UNICEF je u suradnji s Ministarstvom zdravstva, u studenom 2019. godine otvorio Banku humanog mlijeka u Hrvatskoj koja djeluje kroz KBC Zagreb.
Mlijekom dobivenim iz Banke humanoga mlijeka pruža se najbolja skrb te doprinosi smanjenju nastanka dugotrajnih komplikacija, kao i smanjenju stope smrtnih ishoda. Majčino mlijeko je hrana, ali i lijek za svu prijevremeno rođenu djecu, i doslovce im može spasiti život.
Opsežnom Analizom stanja rane intervencije u Hrvatskoj ove smo godine predstavili važne uvide na temelju kojih se mogu donositi informirane mjere s ciljem dodatnog poboljšanja u sustavu, kaže predstojnica uz napomenu da svi njihovi projekti ne bi bili mogući bez podrške Čuvara djetinjstva, građana i tvrtki koji svojim donacijama podržavaju ostvarenje jednakih prilika za djevojčice i dječake u Hrvatskoj.
Rana intervencija prilika je da stvaramo bolju budućnost za djecu s teškoćama. Trenutačno provodimo kampanju kojom prikupljamo sredstva za razvoj usluga u sustavu rane intervencije, uključujući i edukaciju stručnjaka za teleintervenciju, odnosno stručnu podršku na daljinu za djecu s teškoćama, nabavu opreme za terapiju senzorne integracije i didaktičku opremu za ustanove diljem Hrvatske, a sredstva će se ulagati i u edukaciju stručnjaka koji pružaju podršku djeci s teškoćama i njihovim obiteljima, zaključila je.
Svi koji se žele uključiti u kampanju i podržati djecu s teškoćama, mogu to učiniti na UNICEF-ovoj web-stranici ili uplatom na UNICEF-ov račun HR1723600001501092524, poziv na broj 20462-989.