Ali je Patricia de Nicolaï svoj put morala izboriti sama, u industriji koja ženama tada nije bila osobito sklona.
Već 1988. postala je prva žena dobitnica nagrade za najboljeg međunarodnog parfimera, a ubrzo nakon toga odlučila je krenuti vlastitim putem i stvarati bez kompromisa.
Njezini mirisi, poput New York ili bogatog Patchouli Intense, poznati su po karakteru i slojevitosti. Iako rijetko putuje, ovoga je puta stigla u Zagreb, koji je među prvima u Europi imao priliku upoznati njezinu novu parfemsku vodu u limitiranom izdanju Fleur d’Oranger.
U tom smo je trenutku uhvatili za razgovor - i krenuli od onoga što sve zapravo najviše zanima: kako odabrati parfem?
Koja je najčešća zabluda o parfemima?
Da se svode isključivo na zavodljivost ili imidž.
Ustvari je parfem kompozicija, gotovo poput glazbe. Razvija se, ima strukturu i živi na koži.
Svoditi ga na marketinške pojmove znači zanemariti njegovu stvarnu složenost.
Koja je najveća pogreška koju radimo pri odabiru parfema u parfumeriji?
Prebrzo donose odluku, često nakon testiranja na papiriću. Kemija kože mijenja sve. Također, previše mirisa odjednom može zbuniti osjetila.
Kad biste mogli dati samo jedan savjet pri odabiru parfema - nešto što vrijedi bez obzira na trendove ili godišnje doba - što bi to bilo?
Uzmite si vremena. Nosite parfem, pustite da se razvije na vašoj koži. Nemojte odlučiti odmah. Miris se otkriva postupno, a izbor bi trebao proizaći iz tog cjelovitog iskustva.
Ima li još uvijek smisla imati „signature“ parfem ili je bolje prilagođavati miris raspoloženju i prigodi?
Oba pristupa imaju smisla. Prepoznatljiv parfem gradi identitet. No prilagođavanje mirisa raspoloženju ili trenutku donosi veću slobodu. Sve ovisi o osobnosti - nema jednog pravila.
Kada stvarate novi parfem, polazite li više od emocije, slike ili konkretne sirovine i kako taj početni impuls pretvarate u gotov miris?
Može krenuti iz bilo kojeg od tih izvora, ali najčešće počinje strukturom koja mi se već oblikuje u mislima - idejom koja spaja emociju i materijal. Proces je zatim vrlo discipliniran: gradim formulu korak po korak, dorađujem ravnotežu, prilagođavam omjere, ponekad kroz brojne verzije.
Inspiracija je važna, ali konstrukcija je ključna. Parfem mora stajati poput arhitekture.
Koliko se način na koji ljudi biraju parfeme promijenio u posljednjem desetljeću - kupuju li više „priču“ ili sam miris?
Danas je priča svakako naglašenija. No na kraju ipak odlučuje miris. Dobra priča može privući pažnju, ali ne može zamijeniti kvalitetan parfem. To dvoje treba ići zajedno, ali miris ostaje u središtu.
Kako pristupate stvaranju parfema koji je nosiv svakodnevno, a ipak ostavlja snažan dojam?
Sve je u proporciji. Parfem ne smije biti nametljiv, ali mora imati karakter. Često radim s kontrastima — nešto što je odmah ugodno, u kombinaciji s izraženijom notom koja se otkriva s vremenom.
Postoji li miris iz svakodnevnog života (ne parfem) koji vas i dalje fascinira i koji biste voljeli pretočiti u bočicu?
Miris zraka nakon kiše i dalje me fascinira. Istovremeno je svjež i složen, s mineralnim i biljnim nijansama. I iznimno ga je teško vjerno reproducirati.
Postoji li sirovina ili akord koji vas i dalje iznenađuje, unatoč godinama iskustva?
Da, mnogi prirodni materijali i dalje me iznenađuju jer su, na neki način, živi. Njihove se nijanse mijenjaju ovisno o podrijetlu, načinu ekstrakcije, pa čak i godini.
Upravo ta promjenjivost parfumeriju čini zanimljivom, nikad nije potpuno fiksna. I dalje me, primjerice, mogu iznenaditi ruža ili cvijet naranče.
Parfemi često pokušavaju „uhvatiti“ trenutak ili raspoloženje - postoji li emocija koju je najteže pretočiti u miris i zašto?
Složene emocije - poput nostalgije pomiješane s melankolijom najteže je prenijeti. Traže suptilne kontraste, a i tada ostaju otvorene interpretaciji. Parfem više sugerira nego što definira.
Koliko je danas izazovno stvoriti nešto što ne miriše „poznato“, u svijetu u kojem se čini da smo već sve pomirisali?
Svakako je teže. Mnogi su akordi već detaljno istraženi. Izazov nije nužno biti potpuno nov, nego reinterpretirati s preciznošću i osobnošću - pronaći drugačiju ravnotežu ili perspektivu.
Je li postojao trenutak u karijeri kada ste pomislili: „Ovo je miris koji će trajati“ i kako ste to prepoznali?
To je obično tiha sigurnost. Kada ravnoteža djeluje potpuna, kada ništa više ne treba dodati ni oduzeti, javlja se osjećaj jasnoće. Prepoznajete ga ne po uzbuđenju, nego po harmoniji. To sam osjetila više puta, ali posebno kod Bois Bélize, koji smatram svojim vrhunskim djelom.
Može li parfem „starjeti“ s nama — trebamo li mijenjati mirise kako starimo?
Naši se ukusi mijenjaju, baš kao i mi. Prirodno je s vremenom istraživati nove mirise. No ne postoji pravilo da se mora mijenjati, važno je da vam parfem i dalje odgovara.
Što je veći izazov: stvoriti parfem koji će se svidjeti mnogima ili onaj koji duboko rezonira s manjom publikom?
Stvoriti nešto što duboko rezonira zahtjevnije je. Traži jasan stav i dosljednost. Široka privlačnost često uključuje kompromis, dok dubina traži uvjerenje.
Smatrate li da publika danas bolje razumije parfeme nego prije — i koliko vam je važno educirati kupce kroz same Nicolaï mirise?
Da, danas postoji više znatiželje i razumijevanja. Ljudi više obraćaju pažnju na sastojke i strukturu. Edukacija je važna, ali vjerujem da parfem sam treba govoriti - kroz svoju gradnju i razvoj.
Postoji li Nicolaï parfem koji vam je posebno osoban — onaj koji vas najbolje predstavlja?
Teško je izdvojiti jedan, ali neki su mi bliži jer izravnije odražavaju moj stil - strukturiran, elegantan i uravnotežen. Na neki su način produžetak moje osobnosti. New York će, primjerice, uvijek imati posebno mjesto - jedan je od mojih prvih parfema i i dalje ga ljudi vole.
Kako se Nicolai kao kuća razvijao od svojih početaka do danas — što je ostalo isto, a što se moralo prilagoditi vremenu?
Srž, odnosno kvaliteta, struktura i neovisnost — ostala je ista. Promijenio se način na koji prezentiramo i komuniciramo mirise, prilagođen povezanijoj i informiranijoj publici, ali same kompozicije ostaju vjerne našem identitetu.
Kada pomirišete parfem na nekome drugome, možete li „pročitati“ tu osobu kroz njega?
Do određene mjere, da. Izbor mirisa odražava ukus, raspoloženje, ponekad i osobnost. No to nikada nije potpuna slika — više dojam nego portret.
Kad biste morali predvidjeti budućnost parfumerije za 10 godina - što će nestati, a što će postati važno?
Možda će pretjerana standardizacija oslabjeti, kako ljudi budu tražili više individualnosti. Transparentnost, kvaliteta sastojaka i autentičnost postat će još važniji. Neovisna parfumerija nastavit će rasti.
I za kraj - kako biste u jednoj rečenici opisali svoj pristup parfumeriji?
Stvarati mirise s preciznošću, ravnotežom i iskrenošću - gdje emociju vodi struktura.