Američka spisateljica Katherine Arden autorica je trilogije ''Zimska noć'' koja sadrži romane ''Medvjed i Slavuj'', ''Djevojka u tornju'' te ''Zima za vješticu''.
Već ju je prvi roman vinuo u zvijezde, a svoju tzv. fantastičnu književnost temelji na slavenskoj mitologiji i ruskoj povijesti te propitkuje pitanje patrijarhata.
Trenutačno je na turneji u Hrvatskoj te smo tom prilikom razgovarali s tom mladom i simpatičnom spisateljicom.
Čime ste se vodili kada ste pisali svoj prvijenac? Koju ste poruku željeli prenijeti svojim čitateljima?
Radnja prvih knjiga, riječ je o trilogiji, smještena je u Rusiji u srednjem vijeku i mješavina je ruske povijesti i slavenskih narodnih bajki. Uvijek sam voljela ruske bajke. Studirala sam ruski pet godina i živjela dvije godine u Moskvi. Budući da volim i povijest, htjela sam da moja knjiga također uključi povijesne elemente.
Koliko je vaše iskustvo života u Rusiji utjecalo na nastajanje vaših djela?
Prvi sam put došla u Rusiju vrlo mlada, provela sam i godinu u Moskvi kasnije i to me oblikovalo. To iskustvo učenja ruske povijesti i ruskog jezika te također života u ruskoj prijestolnici nagnalo me da napišem knjige.
Vaš je prvijenac ''Medvjed i Slavuj'' proglašen najboljim djelom u objedinjenim žanrovima fantastike i znanstvene fantastike 2017. na Amazonu, kako ste se osjećali?
Bila sam vrlo šokirana i iznenađena. Nisam to očekivala i bila sam stvarno sretna, bilo je to predivno iznenađenje.
Jeste li zbog toga osjećali pritisak tijekom daljnjeg pisanja?
Zapravo ne, dijelom i zato što sam završila drugi dio i prije nego što je prvi bio objavljen. Prva knjiga bila je objavljena u siječnju 2017., a Amazon ju je proglasio najboljom u studenom iste godine - do tada su druge dvije knjige bile gotovo završene.
S kojim se najvećim izazovom susrećete tijekom pisanja?
Sada mi je to posao i pišem puno radno vrijeme, pa svoj raspored kreiram oko pisanja. Kada sam pisala prvu knjigu, imala sam normalan posao kojim sam zarađivala za život. Morala sam raditi cijeli dan pa pisati knjigu tijekom noći. To je veliki izazov za bilo kojeg pisca. Za prvu knjigu ne znate možete li je napisati, možete li uzeti godinu dana i pisati.
Koliko je, prema vašem mišljenju, potrebno i danas predstavljati junakinje koje neće pristajati na ustaljene društvene ''norme''?
Mislim da nam uvijek trebaju heroine. Posebno se djevojčicama govori da se moraju ponašati na određeni način, izgledati na određeni način i biti na određeni način kako bi bile vrijedne. Mislim da je netko poput mog glavnog lika Vasje, čije vrijednosti dolaze iz njezine snage i njezine vjere u sebe, a ne iz slušanja u to što joj drugi govore, važan za djevojke i žene svake dobe skupine. Uvijek je tako bilo.
Je li lakše pisati za odrasle ili za djecu?
Pisanje za djecu je lakše u smislu da su knjige kratke, možda su pola dužine od dužine romana za odrasle. Manje je riječi, manje rečenica. Ali učiniti je zabavnom za djecu jednako je teško kao i pisanje knjige za odrasle.
Trenutno ste na maloj književnoj turneji Hrvatskom. Kako ste doživjeli susrete s hrvatskim čitateljima?
Divno je. Svi su vrlo dragi. Predvoditelj je učinio jako dobar posao. Nisam pročitala hrvatski prijevod, ali svi mi govore da je dobar. Iznenađujuće je kako ljudi koji su toliko drukčiji od mene i koji su odrasli su na mjestima koja su itekako drukčija osjećaju povezanost zbog knjige.
Što si priželjkujete u bližoj književnoj budućnosti?
Želim nastaviti pisati. Volim pisati i imam još priča koje bih voljela ispričati. Nadam se da ću ih imati priliku ispričati. Voljela bih i veliki film koji se temelji na mojim knjigama, ali uvijek možemo sanjati.