Alan Žepec iza sebe ima gotovo 30 godina poduzetničkog iskustva, a nedavno je predstavio i svoju prvu knjigu "BOOM: Put do slobode svakog poduzetnika". Knjiga se temelji na poslovnom modelu koji je utemeljen na radu s brojnim poduzećima u Hrvatskoj i zemljama iz regije.

S obzirom na to da je u izazovnim vremenima pandemije, koja itekako utječe na gospodarstvo, važnije nego ikad prije propitati postojeće modele upravljanja te pronaći način kako unaprijediti poslovanje i opstati na tržištu, Alana smo zamolili da nam da odgovore na pitanja kako se poduzetnice trebaju i mogu nositi s trenutnom situacijom.

Za početak nam u par rečenica predstavite svoju knjigu. Što će od nje dobiti poduzetnica koja ju kupi? Koliko je korisna u ovoj trenutnoj, specifičnoj situaciji?

Knjiga je priručnik i motivacija. Priručnik u smislu da daje vrlo jasnu uputu kako postaviti svakodnevno funkcioniranje malog i srednjeg poduzeća. Motivacija u smislu da je moguće imati vlastito uspješno poduzeće i u najtežim vremenima. Naime, kompanije koje funkcioniraju prema BOOM-u su pokazale nevjerojatnu žilavost u vrijeme korona krize. Sistem im je omogućio fleksibilnost, lojalnost, jasnoću i brižnost svih zaposlenika spram sebe i kompanije.

Kako spomenuti model pomaže poduzetnicima u krizi?

Model svima u kompaniji daje jasnoću kamo poduzeće ide, na koji je način organizirano, koji je sustav komunikacije te na koji je način postavljen sustav nagrađivanja. Ova četiri elementa, strategija, organizacija, komunikacija i novac, kad su kvalitetno integrirana, poduzeće je na tragu onoga što zovemo samo-vođena organizacija. To znači da je odgovornost raspoređena na sve ljude u kompaniji. U krizi tada svatko preuzme dio tereta, svatko zna što mu je za činiti, nema šumova u komunikaciji, a novca ima dovoljno na računu da nema panike. To se desilo u kompanijama koje su uvele BOOM.

Koji je proces provedbe modela i koji su najveći izazovi s kojima se susrećete?

Uvođenje modela, ako to ne radite sami, traje oko 5 mjeseci. U tom vrlo kratkom vremenu se dogodi organizacijska transformacija. Slijedećih pet do šest mjeseci ide uhodavanje i dodatno prilagođavanje. U prvih pet mjeseci radimo s cijelom kompanijom, ili ako je veća organizacija, s menadžment timom, kroz set zajedničkih radionica. Na tim se radionicama napravi sve što je potrebno. Nema domaće zadaće. Model je brutalno jednostavan i primjenjiv. To je njegova osnovna kvaliteta. Rezultati su da je prosječni godišnji rast prihoda 30 posto, a dobiti (EBITDA) 56 posto za sve kompanije koje su uvele BOOM. Nije li to sasvim dovoljno.

Pazite na svoju psihu, više nego na svoju imovinu. Imovinu ćemo vratiti, kompanije ćemo ponovno izgraditi, ali ako uništite vlastito psihičko i fizičko zdravlje, onda je sve drugo jako teško.

Predstavljajući svoju knjigu rekli ste da vam je nakon vođenja tvrtki "uz osjećaj ponosa, ostao snažan i osjećaj patnje i nemoći kada ste se suočavali s gotovo nemogućim izazovima". Što mislite o izazovima s kojima su trenutno suočene poduzetnice zbog situacije s koronavirusom, kakvo je vaše viđenje cijele ove trenutne situacije?

Nitko tko nije bio poduzetnica ili poduzetnik ne može osjetiti što znači kad je kompletna vaša imovina, identitet, prošlost stvaranja, muke i neprospavane noći na testu preživljavanja. Mnogi su od nas poduzetnika zanemarili svoje obitelji, zdravlje, prijatelje ili slobodno vrijeme da bi stvarali svoj san i svoju viziju. Odjednom dođe neka „kometa“ i prijeti da sve to razori u par mjeseci.

Mi to osjetimo u svakoj stanici vlastitog tijela. To je teško. S druge strane, imamo i vremena slavlja, uspjeha, radosti i užitka koje takvo putovanje pruža. Tako da, pobijedit ćemo mi i ovu nevolju te izaći još snažniji.

U jednom intervjuu usporedili ste trenutnu situaciju i s neverom. Kako se izvući iz te nevere, što poduzetnice trebaju napraviti? Kako opstati, prilagoditi se situaciji? Naravno, uzevši u obzir činjenicu da nisu sve u istoj situaciji.

Kad je nevera, najgore što možete napraviti je doći u stanje panike. Tad se događaju najveći problemi. Za vrijeme prvog lockdowna je bilo primjera zdravih kompanija koje su panično krenule otpuštati ljude i ukidati cijele odjele. Nakon dva mjeseca su vidjeli da su se zaletjeli, pa su počeli pozivati ljude natrag. Jedan dio se vratio, drugi dio nije. Ali ono što je ostalo je osjećaj svih zaposlenika u toj kompaniji da kad dođu teška vremena, u roku jednog dana, bez objašnjenja, mogu završiti na cesti. Dakle, poruka je, ostanite mirni, budite pažljivi s trošenjem gotovine, ali nemojte se zamrznuti.

Mogu li se iz cijele ove situacije izvući i neke pozitivne stvari? Koje su to?

Kad se more povuče, onda se vidi svašta na dnu. Isto tako, kad odjednom ostanete bez dijela prihoda i dobiti, jače se vidi sve što u kompaniji nije dobro. Ovo je prilika da počistimo svoje "more". To znači da maknemo možda nepotrebne procese i procedure, a uvedemo one koji nedostaju. Ovo je također prilika da educiramo ljude jer sad imaju vremena za to.

Možemo servisirati ono što godinama nismo ili poraditi na marketingu, webu i sl. Također, ekstremna vremena nas natjeraju da izađemo iz "kutije" i tražimo nova rješenja za proizvode i usluge koje nudimo. Na primjer, mi u LQ-u smo bili protivnici virtualnih online treninga i coachinga, a sad nam je to novi standard. Jednom kad se vrate normalna vremena, imat ćemo u svojoj ponudi klasične, ali i virtualne radionice i coachinge.

Kada biste poduzetnicama trebali dati jedan ključni savjet, koji bi on bio, što je najvažnije činiti u trenutnoj situaciji kako bi iz nje izašle sa što manje štete?

Pazite na svoju psihu, više nego na svoju imovinu. Imovinu ćemo vratiti, kompanije ćemo ponovno izgraditi, ali ako uništite vlastito psihičko i fizičko zdravlje, onda je sve drugo jako teško.