Iako znamo da je dio odrastanja pustiti tinejdžere da sami kroje svoje uspomene, to ne znači da je roditeljima lako. Mješavina ponosa, brige i lagane nervoze sasvim je normalna. Kako biste večer dočekali mirnije i s manje stresa, donosimo pet savjeta koji će vam danas itekako dobro doći.
1. Dogovorite se unaprijed - i držite se dogovora
Najveća greška je "pričat ćemo kasnije". Prije izlaska s vašim se tinejdžerom jasno dogovorite o osnovnim stvarima:
- gdje dijete ide
- s kim je
- kako se vraća kući
- u koje vrijeme se javlja.
Dogovor nije znak nepovjerenja, nego sigurnosti. Kad su pravila jasna, i roditelji i tinejdžeri lakše dišu.
2. Ne dramatizirajte, ali postavite granice
Rečenice poput "Ako se nešto dogodi…" ili "Znaš ti kakav je svijet" rijetko pomažu. Tinejdžeri tada slušaju, ali ne čuju. Umjesto toga, kratko i mirno recite što očekujete i što vam je važno: odgovorno ponašanje, javljanje na mobitel i poštivanje dogovora. Smiren ton često ima jači učinak od dugih monologa.
3. Provjerite logistiku i imajte plan B
Dogovoreni prijevoz kući često je najveći izvor roditeljske brige. Ako se dijete vraća taksijem, provjerite ima li instaliranu aplikaciju i dovoljno baterije. Ako ga netko vozi, znajte tko.
Imajte i plan B: mogućnost da vi dođete po dijete ili da se javi ako se nešto zakomplicira. Ta sigurnosna mreža smiruje i vas i njih.
4. Dajte do znanja da ste dostupni, ali bez pritiska
Poruka poput: "Javi se kad stigneš, mi smo tu ako što zatreba" često znači više nego stalno provjeravanje. Tinejdžeri trebaju znati da se mogu javiti bez straha od panike ili ljutnje. Ponekad je najveća roditeljska podrška upravo – povjerenje.
5. Pronađite način da se i vi opustite
Da, lako je reći, ali pokušajte: film, druženje, čaša vina, knjiga ili razgovor s partnerom. Ako ste stalno na rubu živaca, večer će biti duga i iscrpljujuća. Podsjetite se da ste ih odgojili najbolje što ste znali i da je ovo korak prema njihovoj samostalnosti.
Za kraj - malo roditeljske utjehe
Ako vam je srce večeras malo teže, to ne znači da ste slabi nego da ste roditelj kojem je stalo. A ako se dijete vrati kući s osmijehom i dobrim uspomenama, znat ćete da ste napravili pravu stvar.