Jednak obrazac vrijedi i za djecu današnjice. Luksuz, koliko god bio impresivan odraslima, djeci nije mjerilo vrijednosti.
Djeca ne doživljavaju svijet kroz prizmu vrijednosti, već osjetilima i emocijama. Jedan sladoled pojeden na klupici može biti vrijedan više od stotina eura potrošenih na luksuzni smještaj.
Dječji mozak neprestano je u procesu učenja i povezivanja. Oni ne traže "savršeno", nego "osjećaj". Kad sjede s roditeljima na klupici i dijele sladoled, dijele i vrijeme, pogled, dodir, riječ. Tada se osjećaju viđeno i važno. To je ono čega će se sjećati. Zašto?
Neuroznanost sugerira da se emocionalno nabijeni trenuci bilježe u mozgu snažnije od neutralnih. Djeca uče kroz igru i emocije, a ne kroz formu i savršenstvo. Svaki trenutak u kojem osjete radost, bliskost ili čak iznenađenje potiče oslobađanje dopamina i oksitocina – hormona sreće i povezanosti.
Ti hormoni dodatno utiskuju sjećanje u djetetov um. Zato trenutak dijeljenja sladoleda s roditeljem ima nemjerljivo veći utjecaj od boravka u hotelu, koliko god on bio luksuzan.
Još jedan razlog zašto djeca pamte jednostavne stvari jest što su te stvari dostupne.
Nisu zatvorene u ekskluzivne zone, ne nose sa sobom pravila ponašanja ni ograničenja. Sladoled s klupice nije rezerviran samo za goste, ne treba rezervacija, ne mora se paziti na to što ćemo odjenuti i kako se ponašati za stolom. To je sloboda, a djeca, više nego itko, cijene slobodu.
Baš su ti mali ljetni trenuci, bilo na moru ili kod kuće, oni koji stvaraju temelje obiteljskih odnosa. Možda se neće sjećati naziva hotela, ali hoće mirisa palačinke dok su se vraćali s plaže. Sjećat će se kako su s mamom i tatom dijelili slatkiše ili kako su sjedili na klupici u tišini, umorni i sretni.
Ti trenuci, ispunjeni prisutnošću i ljubavlju, ostaju zauvijek u pamćenju.
Klupica sa sladoledom nije samo mjesto, to je sigurna baza
Njima djeca grade osjećaj sigurnosti i bliskosti. Klupica sa sladoledom nije samo mjesto; to je emocionalna luka. U takvim trenucima stvara se ono što se u razvojnim teorijama naziva "sigurna baza" – osjećaj da smo voljeni, prihvaćeni i važni.
Ti osjećaji postaju temelj za kasniju emocionalnu stabilnost, a ona je od neprocjenjive važnosti na svim poljima života, od posla do privatnih odnosa.
I da, ako su djeca veća i imaju društvene mreže, naravno da će djelomično pasti pod njihov utjecaj, kao i utjecaj vršnjaka.
Da, možda će imati emotivne ispade i tražiti trenutačno aktualne igračke ili odjeću. Međutim, to nije ono čega će se sjećati za deset ili dvadeset godina. Sjećate li se vi što ste imali odjeveno 1999. na moru? Ne, zar ne?
Tako ni oni neće pamtiti Labubu ili Lafufu, nego one najjednostavnije trenutke provedene s roditeljima, rodbinom i prijateljima na plaži.
U konačnici, djeca ne traže pet zvjezdica. Traže roditelje. Kad ih nađu u jednom jednostavnom trenutku punom prisutnosti, događa se ono pravo ljetovanje
