Na sto i drugu obljetnicu rođenja cijenjene francuske spisateljice i filozofkinje Simone de Beauvoir prisjećamo se lika i djela žene koja je udarila temelje suvremenog feminističkog pokreta.
Simone Ernestine Lucie Marie Bertrand de Beauvoir rođena je 9. siječnja 1908. godine u Parizu. Bila je najstarije dijete u buržujskoj obitelji, a majka Françoise odgajala ju je u strogom katoličkom duhu.
Duboko religiozna Simone u djetinjstvu je čak je razmišljala i o odlasku u samostan, ali s 14 godina doživjela je krizu vjere. Negirala je postojanje Boga, odbacila vjeru i proglasila se ateisticom. U tom trenutku započinje njezino istraživanje filozofske literature i prva preispitivanja ljudske egzistencije.
Nakon studija matematike na Katoličkom sveučilištu u Parizu te studija književnosti i jezika na Institutu Sainte-Marie upisala je filozofiju na slavnoj pariškoj Sorbonni.
Nakon diplome dolazila je na predavanja u cijenjenu parišku visoku školu École Normale Supérieure, u želji da položi težak postdiplomski ispit iz filozofije. To joj je naposljetku pošlo za rukom i nakon polaganja ispita postala je najmlađa profesorica filozofije u Francuskoj.
Duboko religiozna Simone u djetinjstvu je čak je razmišljala i o odlasku u samostan.
U tom periodu upoznala je muškarca s kojim će ostvariti najvažniju emotivnu i profesionalnu vezu u svom životu.
JEAN-PAUL SARTRE I NEKONVENCIONALNA LJUBAV
Među muškim kolegama na studiju stvorila se mala i elitna ekipa sastavljena od Jean-Paula Sartrea, Renéa Maheua i Paula Nizana.
Impresioniran njezinim znanjem, Sartre ju je poželio upoznati. S druge strane, Simone je dugo željela postati dio njegova intelektualnog kruga, pa je odmah pristala na zajedničko učenje.
Ubrzo su započeli i intimnu vezu, ali ona nipošto nije nalikovala na uobičajeni ljubavni odnos. Beauvoir je odbila Sartreovu prosidbu, nakon čega su osmislili vrlo liberalnu i otvorenu vezu. Iako su bili zajedno sve do njegove smrti, nikada nisu zajedno živjeli niti imali djece, a jedno drugome dali su slobodu upuštanja u ljubavne odnose s drugima.
Uoči Drugog svjetskog rata radila je kao profesorica književnosti i filozofije u Rouenu te pisala roman "Gošća". Nakon okupacije Pariza i formiranja Višijske vlade dobila je otkaz u školi te postala politički aktivna kao članica Francuskog pokreta otpora.
Tijekom okupacije 1943. godine objavljeno je njezino prvo književno djelo, spomenuti roman "Gošća". Rat je obilježio i njezino stvaralaštvo pa je od 1941. do 1943. godine pisala roman "Krv drugih", koji se smatra jednim od najvažnijih egzistencijalnih romana Francuskog pokreta otpora. Nakon toga napisala je i svoj prvi filozofski esej "Pyrrhus et Cinéas", a u tom razdoblju, koje je sama nazvala moralnim periodom svog stvaralaštva, nastao je i roman "Svi ljudi su smrtni" te drama "Beskorisna usta".
Međutim, sva ta djela ostat će u sjeni onog koje ju je pretvorilo u jednu od najvećih feminističkih ikona modernog doba.
"DRUGI SPOL" - KNJIGA KOJA JE PROMIJENILA PERCEPCIJU O ULOZI ŽENA U DRUŠTVU
Kada je 1949. godine izdala dvodijelni opus pod nazivom "Drugi spol", radikalnu i revolucionarnu kritiku patrijarhata i ženine uloge u društvu, uzburkala je duhove diljem svijeta.
Vatikan je njezino djelo uvrstio u svoj Indeks zabranjenih knjiga, tj. popis knjiga zabranjenih za čitanje koji je ukinut tek 1966. godine.
Simone je pozvala na radikalno preispitivanje uloga žene u društvu.
Jedna od glavnih teza opusa nastala je na stavu da su žene podvrgnute dugovječnoj opresiji i podčinjene muškarcima dodjeljivanjem uloge muškarčeve "polovice". Beauvoir u svom djelu ističe da su muškarci tijekom povijesti imali priliku izraziti svoju transcendentnost raznim oblicima djelovanja, dok su žene bile prisiljene voditi repetitivan i nekreativan život.
Drugi dio opusa Beauvoir je započela legendarnom rečenicom: Žena se ne rađa, ženom se postaje.
Njom Simone započinje svoju borbu protiv mita da se žene rađaju "ženstvene" i spremne preuzeti sve tradicionalne "ženske" uloge te tvrdi da se takva percepcija ženskog postojanja konstruira društvenom indoktrinacijom.
Zatim opisuje na koje se sve načine žene prisiljava na odustajanje od svog prava na stjecanje iskustvenih spoznaja, oduzima im se autentičnost i subjektivnost te ih se pretvara u pasivne osobe podložne potrebama muškaraca.
Naposljetku poziva na radikalno preispitivanje uloga žene u društvu. "Drugi spol" prvo je djelo koje je na radikalan način istaknulo fundamentalnu važnost jednakosti žena i muškaraca te se upravo se zato smatra knjigom koja je udarila temelje suvremenom feminističkom pokretu.
Sama Simone 1976. godine u jednom je intervjuu odbacila zasluge za to kazavši kako je većina žena koje su pokrenule drugi val feminizma u 20. stoljeću u vrijeme izlaska knjige bila premlada kako bi ona utjecala na njih, ali priznala je da joj je drago što je "Drugi spol" odgojio niz novih feministica.
Iako je ona negirala svoj utjecaj, njezinu važnost najbolje je opisao francuski magazin Le Nouvel Observateur 1986. godine, nakon smrti revolucionarne književnice i filozofkinje: Žene, dugujete joj sve!