Marija Jurić svojim je književnim i novinarskim radom pomicala granice, a mnogi tvrde da je zbog svoje izražene osobnosti i talenta bila ispred svoga vremena. Rođena je 2. ožujka 1873. godine u selu Negovec kraj Vrbovca u imućnoj obitelji kao jedno od četvero djece.
Unatoč ovozemaljskim dobrima, nije imala sretno djetinjstvo. Odrasla je na selu u Hrvatskom zagorju, a zbog svoje ljubavi prema tom dijelu Lijepe Naše dala si je nadimak Zagorka.
Još u ranijoj dobi istaknula se svojom inteligencijom i smislom za pisanje, a školovala se u Varaždinu i Zagrebu. Otac Ivan želio ju je poslati na studij u Švicarsku, no tome se protivila njezina majka Josipa.
Na preporuku Josipa Jurja Strossmayera Marija Jurić dobiva posao u časopisu 'Obzor'. Dodijeljena joj je i posebna soba kako nitko ne bi znao da u redakciji radi žena.
Upravo će nesređeni obiteljski odnosi biti razlog zbog kojeg Marija neće završiti ni srednju školu, odnosno ispisat će se iz nje u 15. godini života.
(Ne)sretna u ljubavi
U njezinoj biografiji stoji da je šest godina živjela u zagrebačkom Samostanu sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog, ali i da je 1891. godine pristala udati se za čovjeka kojeg nije poznavala.
Na brak s mađarskim željezničarskim činovnikom Andrijom Matrajom nagovorila ju je vlastita majka iako se otac protivio vezi s čovjekom koji je bio čak sedamnaest godina stariji od nje.
Marija Jurić Zagorka nije znala u što se upušta kada je Andriji izrekla sudbonosno da i preselila se s njim u mađarski Sambotel. Tek je kasnije shvatila da živi s nacionalistom koji je zagovarao mađarizaciju Hrvatske te koji joj je želio iskoristiti njezin književni talent kako bi promicao svoje ideje.
Nakon tri godine neugodnog braka pobjegla je iz muževe kuće ujaku u Srijemsku Mitrovicu, a kasnije je stigla i do Zagreba, gdje joj otac pomogao da pokrene postupak za razvod, što je u ono vrijeme bila vrlo rijetka pojava.
Najveći uspjeh postigla je s romanom 'Grička vještica'. Iako je Ksaver Šandor Gjalski njezina je djela nazivao šund-literaturom, čitatelji su je obožavali.
Iznenađujuće, na sudu je njezina majka svjedočila protiv nje, što je dodatno poljuljalo njihove odnose, a Marijin muž bio je oslobođen plaćanja alimentacije.
Ljubavnu sreću Marija će 1900. godine potražiti u zagrljaju novinara Slavka Vodvarka, s kojim će biti u braku sve do početka Prvog svjetskog rata.
Prva hrvatska novinarka
Na preporuku Josipa Jurja Strossmayera Marija Jurić dobiva posao u časopisu "Obzor" 1896. godine kao referentica za mađarsko-hrvatsku politiku. Dodijeljena joj je i posebna soba kako nitko ne bi znao da u redakciji radi žena. Istovremeno su Mariji odriješene ruke da piše o čemu god želi dok god to čini anonimno.
Diskriminacija ju je vrijeđala iako je shvaćala da je pionirka na području kojem dominiraju muškarci i da se ljudi oko nje ne znaju ponašati drugačije.
Novinarsku karijeru izgradila je izvještavajući o političkim zbivanjima te kao dopisnica iz Budimpešte i Beča. Bila je urednica prvog časopisa namijenjenog ženama – "Ženski list", koji je izlazio od 1925. do 1938. godine, a kasnije i časopisa "Hrvatica".
Paralelno je započela pisati i književna djela u kojima je izražavala svoj revolt prema društveno-političkim zbivanjima. Prvi roman – "Roblje" izašao je 1899. godine, a u plodonosnoj karijeri napisala je dvadesetak povijesnih romana i drama.
Najveći uspjeh postigla je romanom "Grička vještica", koji je izlazio u dijelovima u "Malim novinama" od 1912. do 1914. godine. Iako nije uživala veliki ugled u književnim krugovima, a Ksaver Šandor Gjalski njezina je djela nazivao šund-literaturom, čitatelji su je obožavali.
Valja cijeniti svaku i najsitniju žrtvu, svaku najmanju pobjedu i u neznatnim stvarima. Mnogo malih, sitnih pobjeda stvara jednu veliku kao što opeka stvara veliku zgradu, dio je iz Zagorkine "Gordane" kojim je hrvatska književnica možda najbolje opisala svoj strmoviti životni put.
Pročitajte i 5 savjeta Marije Jurić Zagorke za žene koji će vrijediti i za 100 godina.
