Modni svijet tuguje za francuskom dizajnericom Sonijom Rykiel koja je umrla je u 87. godini života nakon duge borbe s Parkinsonovom bolesti

Sonia Rykiel, poznata kao ‘kraljice pletenine’, rodila se 1930. godine u Parizu. Kći ruske domaćice i rumunjskog urara modom se počela baviti sasvim slučajno.

Sonia se 1953. godine udala za Sama Rykiela, vlasnika poznatog pariškog butika ‘Laura’. Nije imala nikakvu formalnu krojačku naobrazbu, ali počela je dizajnirati odjeću kakvu je željela nositi, a nigdje je nije mogla kupiti.

Jedan takav odjevni komad bio je i vuneni pulover koji će postati njezin zaštitni znak. Puloveri koji su dosezali kukove i imali duge rukave zbog čega su stvarali iluziju produljenih nogu odmah su postali senzacija.

SEKSI I UDOBNO - RIJEČI KOJE PRIJE NISU STAJALE JEDNA UZ DRUGU

Britanski mediji prozvali su ih ‘poor boy sweater’ (pulover za siromašne dječake), a legenda kaže da je glumica Audrey Hepburn jednog dana ušetala u butik ‘Laura’ i kupila pulover u svim dostupnim bojama.

Svoju modnu kuću osnovala je 1968. godine, a nakon pulovera krenula je u dizajniranje sakoa i blejzera koji su također postizali veliku popularnost. Njezina kći Natalie koja je čitav život radila s majkom i naposljetku preuzela njezin brend kaže da je Sonijina modna filozofija bila jednostavna. Seksi i udobno – dvije riječi koje nikada prije nisu stajale jedna uz drugu, kazala je.

Za razliku od odjeće drugih slavnih dizajnera, njezina se prodavala po razumnijim cijenama. Voljele su je žene koje su isto vrijeme željele izgledati inteligentno i senzualno, a među njezinim vjernim klijenticama bile su Catherine Deneuve, Brigitte Bardot i Francois Hardy.

Nikada se nije opterećivala trendovima već je sama stvarala svoje trendove. Obožavala je pruge koje su postale neizbježan uzorak njezine odjeće i provlačila ih je kroz svaku kolekciju. Uvijek svoja i posebna, ‘kršila’ je čak i ustaljenu formu modnih revija. Njezine manekenke na pistu su izlazile u grupi, međusobno bi razgovarale i smijale se, a nisu poput nedodirljivih boginja hodale same i bez emocija.

Osim dizajnom, uspješno se bavila i pisanjem. Izdala je nekoliko knjiga i uvijek naglašavala da je najsenzualniji dio žene – njezin um.