Da nije bilo nje, njenog talenta, znatiželje, upornosti i hrabrosti, tko zna kada bi Hrvatska imala primjerenu dječju dermatologiju i bi li se ikada otkrila rijetka urođena sistemska dječja bolest koja se manifestira na koži. Ona je bila Štefanija Puretić, ugledna hrvatska dječja dermatologinja i utemeljiteljica te grane u jugoistočnoj Europi.
Vrsna studentica i predavačica
Bila je rođena u Prelogu 1922., a već je od vrlo rane dobi znala da se želi usmjeriti prema medicini. U Zagrebu je završila Medicinski fakultet, a potom ostala i raditi na njemu kao asistentica na Katedri za anatomiju, dok je istodobno stažirala. Uvijek je s ponosom govorila da joj je upravo legendarni profesor Perović dao najvišu ocjenu iz kolegija Anatomije, što joj je i omogućilo rad na spomenutom mjestu.
Nakon što je završila stažiranje, počela je raditi u Pedijatrijskoj klinici Medicinskog fakulteta, a potom i u Pedijatrijskom odjelu bolnice na Šalati. Ondje je njezin posao podrazumijevao blizak rad s djecom koji je i stvorio temelje za ono što će postati – utemeljiteljica prve dječje dermatologije u ovom dijelu Europe.
Uvidjevši da je u liječenju dermatoloških bolesti djece i odraslih potreban vrlo različit pristup, odlučila je osnovati dječju dermatologiju.
Naime, dječja dermatologija je specifičan i vrlo zahtjevan dio dermatologije, pri čemu nije dovoljno imati samo opća znanja dermatovenerologije primjerena za rad s odraslima, nego se i usmjeriti na vrlo specifične kožne promjene koje su karakteristične samo za djecu.
Upravo je to uvidjela i dr. Puretić te je uz potporu akademika Kogoja, tadašnjeg ravnatelja bolnice, osnovala prvu dječju dermatologiju 1952. godine. Godinama je podučavala generacije studenata koji su iskazivali interes za pedijatrijsku dermatologiju, a sama se posebno usmjerila na dermatohistopatologiju odnosne kožne promjene.
Otkrila tzv. Puretić sindrom
Usko je surađivala sa svojim suprugom Božidarom Puretićem, također liječnikom, a zajedno su došli do otkrića rijetke urođene sistemske bolesti koja se javlja kod djece, sindroma mezenhimne displazije.
Riječ je o fibromatozi gingive s višestrukim fibronima glave, tijela i udova, uz prisutnost gnojnih lezija kože i sluznice te mentalne retardacije, a javlja se u ranom djetinjstvu.
Prema njima, ovaj rijetki sindrom nazvan je Puretić sindromom, a kako je danas znanje o njemu nadopunjeno i drugim spoznajama, bolest nosi ime Murray-Puretić-Drescherov sindrom.
Za svoj je rad primila brojna priznanja i nagrade među kojima se svakako ističu Nagrada Pavao Ćulumović za unaprjeđenje znanosti u Hrvatskoj, Red Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za osobite zasluge za znanost i njezino promicanje u Hrvatskoj i svijetu, a jedna od najvažnijih je ona koju je primila od Međunarodnog Biografskog centra Sveučilišta u Cambridgeu – Nagrada Marie Currie, koja se dodjeljuje samo najboljim znanstvenicima koji su dali značajan doprinos društvu.
Zajedno sa suprugom otkrila je rijetku dječju kožnu bolest koja je njima u čast nazvana Puretić sindrom.
Unatoč svim nagradama i priznanjima, nikada nije smatrala da je učenje završeno. Uvijek se usavršavala diljem Europe, a svoje je znanje rado dijelila i s drugima. Čak i kada više nije bila dio dermatohistopatološkog laboratorija, nakratko se vratila kada je bilo potrebno njezino bogato znanje.
Osim toga, čitav je život bila i vrlo aktivna volonterka kojoj je dobrobit djece uvijek bila na prvom mjestu. Ne samo da je zadužila hrvatsku dermatologiju nego je i pokazala da su samo učenje, neprestana znatiželja i propitkivanje put prema napretku u čemu mnogima od nas može biti istinski uzor.
I zato prim. dr. Štefanija Puretić zaslužuje biti #uLICEjunakinja.
Pročitajte i po čemu su u se istaknule Vesna Parun i Zlata Bartl.