Ako želite blisku osobu ili člana obitelji oraspoložiti u trenu pokušajte ga poškakljati. No škakljanje ne mora uvijek biti ugodno. Donosimo zanimljive činjenice o škakljanju i je li ono dobro ili loše za naše zdravlje i raspoloženje
ZAŠTO SMO ŠKAKLJIVI?
Škakljivost se događa kada su završeci živaca na koži stimulirani dodirom. Tada živci šalju dva signala prema mozgu - jedan aktivira senzore za dodir, a drugi za emocije.
Kombinacija ova dva impulsa stvara simpatičan osjećaj škakljivosti koja nas tjera na smijeh. Znanstvenici škakljanje smatraju jednom vrstom povezivanja, ali i opuštanja koja zbližava osobe i popravlja raspoloženje, a razina škakljivosti ovisi o tome koliko je vaš živčani sustav osjetljiv na dodir i druge vanjske podražaje.
Škakljanje novorođenčeta je prvi kontakt na koji beba reagira osmijehom i hihotanjem te je to jedan od načina pre-verbalne komunikacije
VRSTE ŠKAKLJANJA
- Knismeza - golicanje ili lagano škakljanje nježnim dodirom kože koje podsjeća na svrbež (npr. jagodicama prstiju ili perom)
- Gargaleza - grublje škakljanje prstima koje izaziva histeričan smijeh i migoljenje (npr. kada vas netko bocne prstom pod rebra ili dirne ispod pazuha).
NAJŠKAKLJIVIJA MJESTA NA TIJELU
- Stopala - smatraju se najškakljivijim mjestom na tijelu, a na njih reagira većina odraslih i djece. Upravo na stopalima se nalazi najveći broj završetaka živaca.
- Pazusi - Ispod ruku se nalaze brojne vene i arterije i nervni receptori koji reagiraju i na najnježniji dodir.
- Vrat i trbuh - ovo su ujedno i najosjetljivija, odnosno najmanje zaštićena mjesta na tijelu. Ova mjesta najviše izazivaju smijeh.
ŠKAKLJANJE KOD ODRASLIH
Iako je smijeh prva i jedina reakcija djece na škakljanje, kod odraslih osoba (njih 36 posto) ono ponekad može izazvati iritaciju, nelagodu pa čak i ljutnju te u tim slučajevima treba biti oprezan.
Razlog je taj što je nadraživanje živaca zvano škakljanje povezano s pokoravanje, ali i gubitkom kontrole. Stručnjaci objašnjavaju kako većina odraslih osoba će na škakljanje reagirati smijehom jedino ako su dobro raspoloženi ili pak zaljubljeni te ako ih škaklja osoba s kojom su vrlo bliski.
JE LI ŠKAKLJANJE OPASNO ZA DJECU?
Iako su nas od malena upozoravali kako škakljanje nije dobro za djecu, znanstvenici se ne slažu s tom teorijom. Naime, smatra se kako je škakljanje novorođenčeta prvi kontakt na koji beba reagira osmijehom i hihotanjem te kako je to jedan od načina preverbalne komunikacije.
Škakljanje omogućuje djetetu da u najranijoj životnoj dobi prepozna razliku između sebe i druge osobe te se to smatra kako je ovaj način komunikacije jedna vrsta povezivanja roditelja i djeteta.
Umjereno škakljanje je vrsta dodira koji u tijelu izaziva lučenje oksitocina i dopamina - hormona sreće koji nas tjeraju na smijeh, a koji djetetu omogućuje da se poveže s bližnjima te da prema njima izgradi određenu vrstu povjerenja.
Isto tako, škakljanje je jedna od prvih vrsta komunikacija između djece, kojom oni izražavaju međusobnu dominaciju, ali i rješavanju razmirice.