Djeca prirodno biraju osobe kojima su privrženije, a ako se radi o jednom roditelju dok je drugi u sjeni, to može izazvati sukobe i napetost u odnosu partnera. Međutim, postoje načini kako se nositi s time, a da se pritom ne povrijedi ni dijete ni partner.
Socijalna pedagoginja i psihoterapeutkinja Petra Supina također je svjesna okolnosti suvremenog roditeljstva, kao i činjenice da upravo ta okolnost može pomoći da roditelji na pravilan način vode svoje dijete, pa tako i kroz situaciju favoriziranja jednog roditelja, što nije nimalo ugodno zapostavljenoj strani.
Često svjedočimo tome da je dijete privrženije jednom roditelju. U prijevodu na jezik teorije izbora, to znači da je dijete povezanije s jednim roditeljem i da uz jednog roditelja uspijeva kvalitetnije zadovoljavati svoje potrebe. Što smo povezaniji s nekime, to su veće šanse da prihvatimo savjete, upute i informacije od te osobe, ističe.
Međutim, ako je dijete privrženije jednom roditelju, bez obzira na to jesu li u braku ili rastavljeni, to ne znači da je nužno riječ i o boljem roditelju, već da se uz njega dijete bolje osjeća. No svaki bi roditelj svakako trebao iskreno pogledati svoje navike. Upravo je u njima ključ narušenog ili dobrog odnosa s djetetom.
Kako bismo se znali dobro povezati s našom djecom, trebamo razumjeti da koristimo dvije vrste navika u svom ponašanju: skrbne i ubojite navike. Skrbne navike su slušanje, podržavanje, usklađivanje, pregovaranje, ohrabrivanje, vjerovanje, prihvaćanje – to su ona ponašanja kojima se zbližavamo.
Ako je dijete privrženije jednom roditelju, to ne znači da je nužno riječ i o boljem roditelju, već da se uz njega dijete bolje osjeća.
Ubojite navike su kritiziranje, optuživanje, kažnjavanje, prigovaranje, prijetnje, jadikovanje, potkupljivanje – njima se udaljavamo jedni od drugih. Zastarjeli pedagoški pristup u kojem je manipuliranje jedan od glavnih alata valja zamijeniti psihologijom teorije izbora koja nam govori da je jedino ponašanje koje možemo mijenjati naše vlastito, da smo jedni za druge okolnost i da sami biramo kakve okolnosti želimo biti, napominje pedagoginja.
Kada roditelj osjeća da je dijete privrženije partneru nego njemu, treba, dakle, početi od sebe jer će se mijenjanje vlastita ponašanja preslikati i na dijete. Ovo su neki načini na koje se to može napraviti.
1. Nemojte djetetov izbor shvaćati osobno
Roditelj može utjecati, ali ne i donositi konačan izbor za svoje dijete kada je u pitanju ljubav. Ipak, ako se trudite pružiti mu sve što možda sami i niste imali, nemojte shvaćati osobno djetetov izbor. Osim toga, do favoriziranja najčešće dolazi u periodu ranog djetinjstva (do šeste godine), a s vremenom se to može potpuno promijeniti
Čak i oni roditelji koje bi mnogi opisali kao gotovo pa savršene ponekad se moraju nositi s ovom situacijom. Ako postoji želja za promjenom kod roditelja i on to uistinu i učini, promijenit će se i dijete. Upamtite, djetetov posao nije da se vi osjećate dobro. Situacija je baš obrnuta.
2. Uistinu se uhvatite ukoštac s problemom
Postoje istraživanja koja kazuju kako je dječji favorizam usko povezan s time kako dijete provodi vrijeme s roditeljem kojem je privrženije. To čak i ne mora biti mnogo vremena, ali mora biti kvalitetno provedeno. I upravo toga roditelji moraju biti svjesni.
Čak i ako ste pretrpani obvezama te ne znate gdje vam je glava, a gdje rep, pokušajte naći trenutke u kojima ćete osvijestiti da postoji problem i potom krenuti na njegovo rješavanje.
3. Redovito komunicirajte s djetetom
Najvažnije je u čitavoj priči to da trebate promijeniti način komunikacije s djetetom. Ako se to dosad možda odnosilo samo na površne, automatske stvari kojima nam je popunjena svakodnevica poput pripremanja jela, kupanja i slično, te je pritom izostao onaj osjećaj veselja, promijenite to.
Na putu od vrtića do kuće nemojte dijete samo pitati kako je bilo i potom završiti priču. Pitajte ga o tome što najviše voli jesti u vrtiću, tko mu je najdraži prijatelj, ima li možda neke probleme, što najviše voli raditi u vrtiću, čime najviše voli crtati, koja mu je omiljena pjesmica... Čak je i tih nekoliko minuta na putu do kuće dovoljno za početak stvaranja jake veze.
4. S partnerom podijelite i teške zadatke, poput discipline
Da onaj roditelj kojem je dijete manje privrženo ne bi bio poput zločestog policajca, partner mora biti svjestan situacije, kao i toga da i jedan i drugi zajedno moraju sudjelovati i u onim manje lijepim stranama roditeljstva, poput discipline.
Što smo povezaniji s nekime, to su veće šanse da prihvatimo savjete, upute i informacije od te osobe.
Oboje moraju znati reći „ne“ i držati se toga, oboje moraju postaviti granice i ne raditi onome drugome iza leđa. Primjerice, ako je jedna strana zabranila slatkiše u velikim količinama, druga strana mora to poduprijeti. Dijete mora vidjeti da su roditelji skladni i da oboje stoje iza iste odluke.
5. Nemojte forsirati dijete
Iako je biti onaj manje drag roditelj bolno i može narušiti i partnerske odnose, važno je znati da se forsiranjem neće ništa postići. Sve što se radi mora se raditi postupno, iz dana u dan. Ako dijete osjeti i tračak upravljanja njime, situacija se može samo pogoršati.
Roditeljstvo je vođenje, a ne upravljanje. Biti roditelj znači biti okolnost u kojima dijete odrasta. Suvremenom roditelju u potpunosti je jasno da ni na koji način ne može kontrolirati svoje dijete niti upravljati njegovim životom, no ono što roditelj može jest birati kakva okolnost želi biti svome djetetu, zaključuje Petra Supina.