Uspomene su dragocjene, daju nam osjećaj tko smo i odakle dolazimo. Znanstvenici su, međutim, pokazali da su mnogima od nas prva sjećanja zapravo obična fikcija.

 

Temeljeno na ranijim istraživanjima po kojima se najranija sjećanja formiraju oko treće godine života, britanski su znanstvenici u opsežnoj studiji pronašli mnogo ljudi koji tvrde da imaju sjećanja koja sežu i prije toga razdoblja.

Od 6.641 ispitanika, njih 38,6 posto kazalo je da imaju sjećanja iz vremena kada su bili dvogodišnjaci, a čak 13,5 posto tvrdi da se sjećaju događaja iz vremena kad su bili jednogodišnjaci. Znanstvenici kažu da to nisu stvarna sjećanja, nego slike stvorene iz fragmenata ranijih iskustava pomiješanih s činjenicama o vlastitom djetinjstvu koja smo čuli od drugih.

Uspomene su dragocjene, daju nam osjećaj tko smo i odakle dolazimo. Znanstvenici su, međutim, pokazali da su mnogima od nas prva sjećanja zapravo obična fikcija

Ono što osoba ima na umu kada govori o ranim fiktivnim sjećanjima zapravo su epizode mentalih prikaza nalik sjećanjima, kaže vodeća autorica studije Shazia Akhtar sa sveučilišta u Bradfordu.

Iako su mnogi i dalje uvjereni kako se radi o pravim sjećanjima, Akhtar tvrdi da složenost uma otežava razdvajanje činjenice od fikcije u sjećanjima iz djetinjstva.

Tek u petoj ili šestoj godini stvaramo sjećanja kakva imaju odrasli. To se događa zbog razvoja mozga, sazrijevanja i boljeg razumijevanja svijeta oko nas, naglašava. I ranija istraživanja ljudske memorije pokazala su da i kao odrasli možemo nesvjesno "intervenirati" u sjećanje i promijeniti ga.