O inkontinenciji se najčešće govori tek kad počne ozbiljno narušavati svakodnevicu, kada planiramo izlaske prema dostupnosti toaleta, izbjegavamo trčanje ili preskačemo druženja jer nas je strah neugodnosti. Iako pogađa velik broj žena, ta tema i dalje je obavijena šutnjom i sramom.
Zato smo o svemu otvoreno razgovarali s ginekologinjom Petrom Kejlom, kojoj je inkontinencija primarna grana rada i jedno od užih područja stručnog interesa. Bez uljepšavanja i bez mitova – samo činjenice, rješenja i važna poruka: inkontinencija je česta, ali nije normalna.
"Najčešće vrste inkontinencije su stresna inkontinencija. To je ona kod koje dolazi do bježanja mokraće prilikom nekog napora, znači kod kihanja, kašljanja, smijanja, trčanja. Žene koje imaju malu djecu često kažu da se dogodi kod pokušaja skakanja na trampolinu. Postoji i urgentna inkontinencija. To je ona vrsta inkontinencije kada osjetimo nagli, neizdrživi poriv za mokrenjem. Ona se nekad može povezivati i s prekomjerno aktivnim mokraćnim mjehurom. Tu su, naravno, i miješane inkontinencije, koje sadrže neke značajke jedne i druge od ovih koje smo spomenuli", rekla je dr. Petra Kejla.
Drugim riječima, nije svako "bježanje mokraće" isto i upravo je to ključno za razumijevanje problema. Dok se kod stresne inkontinencije radi o mehaničkom pritisku na oslabljene mišiće zdjeličnog dna, kod urgentne je riječ o preosjetljivom, preaktivnom mjehuru koji šalje snažan signal "odmah sada".
Nije stvar samo u godinama
Iako mnoge žene simptome u početku primijete tek povremeno, primjerice tijekom vježbanja ili prehlade, s vremenom se epizode mogu prorijediti, ali i pojačati. Upravo je zato važno razlikovati tip inkontinencije jer o tome ovisi i terapija.
"Najčešći uzroci su slabljenje mišića zdjeličnog dna i slabljenje potpornog tkiva mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi, do čega dolazi samim starenjem, pogotovo u menopauzi kod nedostatka estrogena. Potom, trudnoće, s time da moramo napomenuti da carski rez ne štiti od inkontinencije, ali je inkontinencija češća kod žena koje su rodile vaginalno. Zatim prekomjerna tjelesna težina, pušenje zato što uzrokuje kašalj, pa onda time i pritisak na zdjelično dno", rekla je ginekologica Kejla i dodala:
"Inkontinencija se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi. Naravno, učestalija je sa starenjem, pogotovo s ulaskom u menopauzu. Međutim, mit je da samo stare žene imaju inkontinenciju. Ona je jako česta. Nemamo točnu brojku, ali mislimo da se javlja kod jedne od triju žena, a jedna od dviju žena ima barem neku epizodu inkontinencije tijekom svog života."
Upravo ta učestalost pokazuje koliko je važno otvoreno govoriti o ovoj temi. Mnoge mlađe žene, osobito nakon poroda, misle da je "normalno" da im pobjegne nekoliko kapi mokraće pri smijanju ili trčanju. No iako je česta, inkontinencija nije nešto s čime se treba pomiriti.
Zašto menstrualni ulošci nisu rješenje?
"Žene često osjećaju sram i ne žele priznati da imaju inkontinenciju, pa onda kupuju, recimo, menstrualne uloške ili dnevne uloške, koji zapravo nisu adekvatni zato što su napravljeni za menstrualnu krv ili za iscjedak koji je normalan tijekom dana, dok zapravo postoje i baš ulošci za inkontinenciju, i to za različite stupnjeve inkontinencije, koji su napravljeni za to da upijaju mokraću i neutraliziraju miris jer je često ženama ono nešto najneugodnije i nešto što ih najviše brine hoće li se zapravo osjetiti miris mokraće. Sva medicinska pomagala koja imamo, dakle pessary, ulošci, rade se u više veličina, tako da se prilagode svakoj pojedinoj pacijentici, njezinoj fizičkoj građi, ali i stupnju inkontinencije", rekla je doktorica Kejla.
Osim odabira terapije, važan je i osjećaj sigurnosti u svakodnevnim situacijama – na poslu, u šetnji, na putovanju ili tijekom vježbanja. Upravo je zato bitno koristiti proizvode koji su namijenjeni specifično za inkontinenciju, jer svojim karakteristikama prilagođeni upravo toj svrsi- od brže i bolje moći upijanja do neutralizacije neugodnih mirisa.
U ponudi Bauerfeind Hrvatska dostupni su Seni ulošci za laganu i umjerenu inkontinenciju te ulošci i pelene za tešku inkontinenciju. Seni proizvodi neutraliziraju neugodne mirise urina te imaju veliku moć apsorpcije velike količine tekućine u kratkom vremenu, što je iznimno važno za osjećaj sigurnosti tijekom dana. Također, ne sadrže lateks, a različite veličine i stupnjevi zaštite omogućuju ženama da odaberu rješenje prilagođeno vlastitim potrebama i životnom tempu, bez kompromisa po pitanju udobnosti i diskrecije.
Postoji rješenje, i to više njih
Kada je riječ o liječenju, najvažnije je naglasiti da ne postoji jedno univerzalno rješenje – terapija se bira ovisno o vrsti inkontinencije, jačini simptoma, dobi i općem zdravstvenom stanju pacijentice.
"Postoji širok dijapazon metoda liječenja urinarne inkontinencije, naravno, ovisno o tome o kakvoj se vrsti inkontinencije radi. Prvo uvijek pokušajmo s fizikalnom terapijom. Osim fizikalne terapije, danas postoje i elektromagnetske fotelje koje služe kao pomoć u fizikalnoj terapiji za jačanje mišića u dnu zdjelice i donjem dijelu leđa", objasnila je doktorica Kejla.
Upravo je fizikalna terapija često prvi korak, posebno kod blažih i umjerenih oblika inkontinencije. Cilj je ojačati mišiće zdjeličnog dna i poboljšati kontrolu mokraćnog mjehura. Kod nekih žena već pravilno vođene vježbe i promjene životnih navika mogu značajno smanjiti ili potpuno ukloniti simptome.
"Osim toga, postoje terapije koje se baziraju na energiji kao što su to laserska terapija, terapija radiofrekvencijom. Postoje bulking metode za liječenje stresne inkontinencije."
Riječ je o minimalno invazivnim metodama koje se koriste u određenim slučajevima, osobito kod stresne inkontinencije. No kada konzervativne i minimalno invazivne metode ne daju zadovoljavajući rezultat, razmatraju se operativni zahvati.
"Postoje operativne tehnike od kojih su neke uz pomoć vlastitog tkiva, a postoje metode u kojima se koriste neki umjetni materijali. Dakle, jedan širok dijapazon postoji, od neinvazivnih preko minimalno invazivnih i onda operativnih tehnika, i zapravo bi u dogovoru sa svojim liječnikom svaka pacijentica trebala dobiti nešto što je za nju odgovarajuća metoda", objasnila je ginekologica.
Operativni zahvati koji se rade za rješavanje stresne inkontinencije većinom su jednostavni i ne zahtijevaju dugotrajni boravak u bolnici. U većini slučajeva pacijentica već idući dan ili nakon dva do tri dana može ići kući.
"Mit koji meni najviše smeta je da je inkontinencija nešto normalno i da je normalno da ti curi mokraća zato što si rodila dva ili tri puta ili zato što si u menopauzi. To nije normalno. To je možda često, ali nije normalno i definitivno nije nešto s čime bismo se trebali pomiriti", rekla je doktorica Kejla.
Možda je vrijeme da ovu temu prestanemo gurati pod tepih jer je inkontinencija problem koji pogađa velik broj žena bez obzira na dob. Dobra je vijest da danas postoji niz učinkovitih metoda prevencije i liječenja, od promjena životnih navika i ciljane fizikalne terapije do minimalno invazivnih i operativnih zahvata.
"Inkontinencija nije sramota i nije neuspjeh, nego je zdravstvena poteškoća koja se može riješiti i apsolutno se s povjerenjem obratite svom liječniku ili ginekologu jer postoje mnoga rješenja", zaključila je dr. Kejla.