Nije rijetkost da roditelji tijekom igre svog djeteta čuju kako ono izgovara riječi kao da se igra s još nekim. Djeca često razgovaraju sama sa sobom ili sa svojim igračkama. Taj se razgovor može imati svrhu oživljavanja likova koji su dio igre, dok se ponekad on može odvijati između djeteta i njegova imaginarnog prijatelja. Imaginarni prijatelji mogu se odnositi na izmišljene nevidljive prijatelje, ali isto tako i na lutke, igračke i likove koji su vidljivi.
Djeca ih oživljavaju i pridaju im karakteristike živih bića. Imaginarni prijatelji pojavljuju se kod otprilike 25 posto djece predškolske dobi, a najčešće između treće do četvrte godine. Djeca se s njima igraju, razgovaraju, vode rasprave, uključuju ih u svakodnevne aktivnosti i vode ih sa sobom na razna mjesta. Kod neke djece oni mogu biti prisutni nekoliko mjeseci, a kod neke godinama.
On je bio sve što mi je bilo potrebno jer je cijeli njegov lik bio oblikovan mojim najdubljim željama i potrebama. On je bio moja stijena kada sam plakala, moj prijatelj kada sam se smijala i moj junak kada sam trebala zamisliti da jedan takav postoji za mene. R. E. Goodrich
Imaginarni prijatelji djeci mogu pomoći u nošenju s brigama i problemima, osjećajima osamljenosti, bespomoćnosti i napuštenosti ili pak s većim životnim promjenama
Mnoga djeca izjavljuju da im je jasno kako su njihovi imaginarni prijatelji proizvod njihove mašte, no to nije uvijek slučaj. U predškolskoj dobi djeca još uvijek nemaju sposobnost razlikovanja mašte i stvarnosti, pa igranjem uloga sa svojim imaginarnim prijateljima mogu biti uvjerena da su oni potpuno stvarni i realni, poput njihovih vršnjaka. Također, važno je imati na umu da postojanju izmišljenih prijatelja pridonosi i činjenica da su djeca od najranijih dana izložena različitim pričama koje čuju od osoba koje brinu o njima, a koje uključuju različite izmišljene likove, poput vila, duhova, čarobnjaka, vilenjaka, superjunaka, čudovišta, vještica i slično.
Imaginarni prijatelj nije pokazatelj psihopatoloških odstupanja djeteta
Roditelji su često zabrinuti kada primijete postojanje imaginarnog prijatelja kod djeteta, no zajednički je zaključak brojnih istraživanja da djetetov imaginarni prijatelj nije pokazatelj psihopatoloških odstupanja djeteta, već sastavni dio njegova razvoja. Djeca koja imaju imaginarne prijatelje često imaju i bolje socijalne vještine koje vježbaju u interakciji s njima, što je jedan od razloga zbog kojih bolje surađuju s ostalom djecom i odraslima od one djece koja nemaju to iskustvo. Imaginarne prijatelje najčešće imaju jedinci i prvorođena djeca, sklona maštanju i imaginaciji te pridavanju magičnih objašnjenja u pojedinim situacijama.
Prema istraživanjima, djevojčice su te koje češće imaju imaginarne prijatelje u predškolskoj dobi, dok polaskom u školu postoji podjednak broj djevojčica i dječaka koji ih imaju. I djevojčice i dječaci preferiraju istospolne imaginarne prijatelje te općenito one koji će im što više sličiti. No u predškolskom razdoblju djevojčice su te koje češće nego dječaci imaju nevidljive imaginarne prijatelje i one o kojima se trebaju brinuti (npr. bebe), dok dječaci u većoj mjeri vidljivim igračkama daju ljudske osobine, imaju avanturističke i aktivne imaginarne prijatelje (npr. superjunaci) te oponašaju likove i na taj način komuniciraju s njima.
Koja je funkcija imaginarnih prijatelja?
Imaginarni prijatelji djeci mogu pomoći u nošenju s brigama i problemima, osjećajima osamljenosti, bespomoćnosti i napuštenosti ili pak s većim životnim promjenama, kao što su smrt bliske osobe, rođenje brata ili sestre, razvod roditelja i slično. Primjerice, djetetov prijatelj zmaj može mu pomoći zaspati navečer tako što će otjerati sve strašne stvari i čudovišta kojih se dijete boji te ga zaštititi. Imaginarni prijatelj pruža mu podršku u različitim situacijama, kao što su aktivnosti vezane za školu, obavljanje određenih zadataka i slično, kako bi djetetu bilo lakše izvršavati ih i kako bi ono bilo motiviranije.
Također, imaginarni prijatelj može mu pomoći u prevladavanju osjećaja podređenosti u odnosima s vršnjacima jer na taj način dijete ima nekoga s kime je ravnopravan. Često je imaginarni prijatelj taj kojeg djeca smatraju odgovornim za svoje poželjno i nepoželjno ponašanje. Primjerice, prije no što pospremi sobu kako ga je roditelj zamolio, dijete može reći da prvo mora provjeriti sa svojim prijateljem je li njemu u redu da pospremi sobu, kako bi imalo izgovor i potvrdu za to što trenutno nema volje to učiniti. Isto tako, oni mogu imati i funkciju zadovoljenja potrebe za zabavom kako bi dijete isprobalo neke situacije koje inače u stvarnosti ne može, kao i neke rodne uloge koje odudaraju od uobičajenih stereotipa.
Kada imaginarni prijatelji nestaju?
Većina imaginarnih prijatelja nestaje u situacijama kada su djeca okružena stvarnim prijateljima te kada im socijalne aktivnosti postanu bitnije. Isto tako, ponekad djeca jednostavno spontano izgube interes za njima, kao što mogu izgubiti interes za, primjerice, neku igračku. U takvim se situacijama mogu okrenuti drugim aktivnostima ili zamijeniti starog imaginarnog prijatelja novim, koji može biti potpuno drugačijih karakteristika.
Djeca često navode da je odnos koji imaju sa svojim imaginarnim prijateljem jednako važan kao i onaj koji imaju sa stvarnim osobama i vršnjacima
Što roditelji mogu učiniti?
Djeca često navode da je odnos koji imaju sa svojim imaginarnim prijateljem jednako važan kao i onaj koji imaju sa stvarnim osobama i vršnjacima. Budući da su imaginarni prijatelji djeci vrlo bitni, u nastavku se nalaze neke smjernice koje vam mogu biti od pomoći u odnosu s djetetom.
1. Prihvaćanje imaginarnog prijatelja
Nemojte uvjeravati dijete da njegov prijatelj ne postoji. Važno je da dijete vidi da prihvaćate njega i njegove emocije vezane za prijatelja. Na taj način dijete se neće osjećati odbačeno i pokazat ćete mu da vam je bitno.
2. Upoznavanje imaginarnog prijatelja
Kada vam dijete kaže za svog imaginarnog prijatelja, pitajte ga o njemu kako biste ga što bolje upoznali. Možete ga pitati kako izgleda, što voli ili što mu je mrsko. Budući da imaginarni prijatelji mogu predstavljati interese, strahove, želje i brige koje dijete ima, upoznavanjem s njima upoznajete i svoje dijete.
3. Uključivanje imaginarnog prijatelja u svakodnevne aktivnosti
Ako vam dijete kaže da želi svog imaginarnog prijatelja uključiti u svakodnevne aktivnosti, važno je da s njime popričate o tome koji su mogući načini na koje prijatelj može biti uključen. Primjerice, je li u redu da ima posebno mjesto za stolom tijekom ručka, hoće li ići na izlet zajedno s obitelji i slično.
4. Razvijanje osjećaja odgovornosti
Kao što je ranije spomenuto, djeca su svom prijatelju sklona pripisivati odgovornost za svoje postupke. Podučite dijete da je ono samo odgovorno za svoje ponašanje i posljedice koje takvo ponašanje donosi. Ako vam dijete kaže da je njegov prijatelj ostavio razbacane igračke, možete mu reći da je vama to u redu, ali da je potrebno da sada zajedno pospreme te igračke.
5. Omogućavanje interakcije djeteta s vršnjacima
Uz to što ima imaginarnog prijatelja, važno je da omogućite djetetu da se druži sa svojim vršnjacima i sudjeluje u stvarnim socijalnim interakcijama. Na taj će način vještine koje stekne u interakciji s njim moći primjenjivati i dodatno usavršavati u socijalnim odnosima s osobama koje ga okružuju.
6. Traženje stručnog mišljenja
Ako druženje s imaginarnim prijateljem sputava vaše dijete u interakciji s vršnjacima, onemogućava mu sudjelovanje u uobičajenim aktivnostima te ispunjavanje razvojno primjerenih aktivnosti, kao što su igra i druženje, škola i školske obveze i slično, ili ako imate neke nedoumice oko toga što je primjereno za razvojni stupanj vašeg djeteta, preporučuje se da potražite mišljenje stručnjaka.
TEKST PREUZET SA STRANICE POLIKLINIKE ZA ZAŠTITU DJECE I MLADIH GRADA ZAGREBA.