Poremećaji hranjenja i jedenja poput anoreksije nervoze i bulimije nervoze nisu hir niti stvar taštine. Riječ je o vrlo ozbiljnim psihičkim bolestima koje imaju biološke, psihološke i kulturalne uzroke. Ono što govorimo osobama s takvim poremećajima može im dodatno naškoditi, stoga je poželjno pripaziti kako im se obraćamo. Potražili smo savjet od kliničke psihologinje Maje Batista iz Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice iz Zagreba koja ima višegodišnje iskustvo u liječenju upravo ovih bolesti.

1. Moraš jesti više.
Ako osoba ne jede dovoljno, jasno je da bi trebala početi jesti više. No izreći ovu rečenicu osobi koja ima poremećaj hranjenja, isto je kao depresivnoj osobi reći da 'mora biti sretnija'. Riječ je o psihičkoj bolesti koja se ne može riješiti isključivo logikom.

'Umjesto toga ukažite osobi s poremećajem hranjenja da jede premale količine hrane na sljedeći način: Čini mi se da bi ovom obroku mogla dodati još jednu voćku, što misliš o tome?,' savjetuje prof. Maja Batista.

2. Sigurno misliš da sam ja pretila.
Nemojte razgovore s osobama koje pate od poremećaja hranjenja 'okretati na svoj mlin'. Vlastito iskustvo o namirnicama koje jedete, težini koju imate i obrocima koje planirate unijeti u organizam neće donijeti pozitivan ishod.

Iako su roditelji oboljele osobe vrlo zabrinuti za zdravstveno stanje svog djeteta koje boluje od poremećaja hranjenja, trebaju se suzdržati od dramatiziranja i pesimizma. Pred oboljelom osobom budite podrška i pomoć, rame za plakanje, osoba od povjerenja, optimistični,' iskreno priznaje prof. Batista

3. Da bar ja imam tvoju disciplinu za gubljenje kilograma.
Dijeljenje komplimenata za neredovito i neodgovarajuće hranjenje osobi koja pati od poremećaja hranjenja je apsolutno zabranjeno. Sjetite se da je riječ o mentalnoj bolesti, a ne snazi volje koja sprečava tu osobu jesti.

4. Zar te nije briga što činiš loše stvari za svoje zdravlje?
Ovo je rečenica koja potiče sram i krivnju kod bolesne osobe, kao i dodatnu tjeskobu. Poželjno je izbjegavati pitanja i komentare koji će postići taj efekt.

5. Zar te nije briga što nas svojim ponašanjem činiš nesretnima (roditelje)?
Ovo je još jedna izjava koja potiče grižnju savjesti kod oboljele osobe, te utječe na njeno ionako narušeno samopoštovanje, te može povećati stupanj depresivnosti.

'Poželjno je oboljeloj osobi osvijestiti ozbiljnost njene bolesti, te kako njena bolest utječe na sve članove obitelji, ali to treba dozirati i pritom uključiti senzore empatije. S dozom opreza joj objasnite kako ju volite te da, kada vidite da ona pati, da ste tužni zbog toga,' predlaže klinička psihologinja iz KBC-a Sestre Milosrdnice.

6. Jesi li izgubila još kilograma?
Možda vam se čini da vaša pitanja pokazuju brigu, ali zapravo činite suprotno, odnosno potencirate da se bolesna osoba osjeća samosvjesno. Radije se koncentrirajte na druge aspekte života poput posla, putovanja ili omiljenih televizijskih serija kako biste komunicirali da ste zainteresirani za tu osobu kao cjelinu, a ne samo njen problem s hranom.

Ako osoba ne jede dovoljno, jasno je da bi trebala početi jesti više. No izreći ovu rečenicu osobi koja ima poremećaj hranjenja, isto je kao depresivnoj osobi reći da 'mora biti sretnija'. Riječ je o psihičkoj bolesti koja se ne može riješiti isključivo logikom

7. Ne izgledaš kao osoba koja ima poremećaj u hranjenju.
Poremećaji hranjenja obuhvaćaju niz zdravstvenih tegoba, a od njih pate osobe koje mogu imati prosječnu težinu, biti pretile ili pothranjene. Rijetko se poremećaj hranjenja može primijetiti golim okom. Nemojte osuđivati, umjesto toga pitajte kako možete pomoći.

8. Napravila sam ti omiljeno jelo, zašto ne možeš uzeti ni zalogaj?
Nemojte izazivati krivnju kod osoba koja ju osjeća većinu vremena zbog hrane koju jede ili ne jede. Želite li podržati osobu s poremećajem hranjenja, pokušajte planirati aktivnosti koje nisu fokusirane na konzumaciju jela – npr. otiđite u muzej ili kazalište. Potaknite bolesnu osobu na druženje s drugim ljudima kako bi se osjećala manje izolirano.

9. S ovakvim ponašanjem ti nikad nećeš ozdraviti.
'Iako su roditelji oboljele osobe vrlo zabrinuti za zdravstveno stanje svog djeteta koje boluje od poremećaja hranjenja, trebaju se suzdržati od dramatiziranja i pesimizma. Pred oboljelom osobom budite podrška i pomoć, rame za plakanje, osoba od povjerenja, optimistični,' iskreno priznaje prof. Batista.

10. Super izgledaš ovakva kakva jesi.
Možda vam se čini da je ova rečenica kompliment, no svaka se misao može protumačiti na negativni način. Osobe koje pate od poremećaja hranjenja i jedenja imaju naviku svaku pohvalu preokrenuti u pokudu, pa nije poželjno komentirati njen tjelesni izgled. Želite li nekome dati kompliment radije recite: Drago mi je što te vidim, ili sretna sam što se stvari dobro razvijaju.