Govorila je četiri strana jezika, voljela glazbu i cvijeće, a jedan slučajni natječaj za posao promijenio joj je život i utro put prema tome da nam svima postane poznata kao „teta Vegeta“. Ona je znanstvenica Zlata Bartl, rodom iz Bosne i Hercegovine, no s hrvatskom karijerom koju je ovjenčala brojnim nagradama i priznanjima.
Sanjala o Zagrebu
Iako povjesničari nisu složni oko toga gdje je točno rođena Zlata, pretpostavlja se da je to bilo u Dolcu kraj Travnika ili Sarajevu. U Sarajevu je u svakom slučaju završila tamošnju pučku školu i gimnaziju. Unatoč tome što joj je otac bio glazbeno potkovan te svirao violinu i pjevao, a svoj radni vijek provodio u sarajevskom gradskom poglavarstvu, njegova će najstarija kći za sebe odabrati jedan sasvim drugačiji put.
Nije željela biti domaćica kao njezina majka, ali ju je ipak iznimno cijenila te će se kasnije pokazati da će upravo kulinarske majstorije njezine majke imati presudnu ulogu u Zlatinoj karijeri.
Nakon što je završila gimnaziju, Zlata je imala samo jednu želju – uputiti se na fakultet u Zagreb. Upisala je tadašnji Mudroslovni (Filozofski) fakultet te je stekla zvanje profesorice kemije, fizike, matematike i metalurgije.
Kako to biva s velikim brojem svježe diplomiranih studenata, vratila se u rodni kraj i potom zaposlila kao profesorica u sarajevskoj školi, iako je željela nešto sasvim drugo za sebe. Međutim, sjajno se snašla na novom poslu, a kao mladu ženu željnu otkrivanja novih krajeva i onu koja je vrsno govorila strane jezike, privlačila su je putovanja, a isto je željela poticati i kod svojih učenica.
Osuđena na zatvorsku kaznu
I upravo ju je jedan školski izlet stajao slobode.
Zlata je priliku za novi početak vidjela u Hrvatskoj, a slučajna snježna oluja promijenila joj je karijeru.
Naime, gimnazijalke je odvela na školsko putovanje u Italiju, što je tadašnjim jugoslavenskim vlastima bio znak da je izdajica. Dakako da Zlata nije imala na umu ništa od toga nego je samo svojim učenicima željele približiti svijet, ni ne sluteći da će zbog toga biti osuđena na osam godina zatvora u Zenici te da će joj biti oduzeta sva građanska prava.
Srećom, bila je uvjetno puštena nakon 15 mjeseci, no i taj je period uzeo svoj danak – oboljela je od tuberkuloze kostiju i deformacije kralježnice, koja joj je već i u djetinjstvu zadavala probleme, a posljedice toga pratit će je čitav život. No kada je jednom bila na slobodi, jedino što je željela je otići iz Sarajeva. Iako je to bio njezin rodni grad u kojem je tada ponovno radila, svoju je mogućnost za sreću i novi početak vidjela u Hrvatskoj.
Pahulje i slučajni oglas za posao
Jedan snježni olujni dan tijekom poslovnog puta u Zagreb promijenio joj je život. Naime, zbog snažne snježne oluje bile su zatvorene željezničke pruge prema Sarajevu i Zlata nije imala drugog izbora nego ostati u Zagrebu.
Dane je kratila iščitavanjem knjiga i časopisa, a potom je u jednom od njih naišla na oglas za posao koji će joj promijeniti karijeru– tvrtka Podravka iz Koprivnice tražila je kemijskog tehničara za rad u laboratoriju. Prijavila se na natječaj i dva dana kasnije dobila je posao.
Iako je odlazak iz Sarajeva u malu Koprivnicu, potpuno drugačiju mentalitetom, bio velila promjena za Zlatu, upravo je tu pronašla svoj dom i ostvarila karijeru vrijednu divljenja. Napokon je ostvarila svoju dječju želju za radom u laboratoriju, a kada joj je jednom prijateljica iz Francuske donijela instant juhu u vrećici, Zlata je došla na ideju koja će tvrtku u kojoj je radila dignuti u zviježđe.
Naime, u to je vrijeme se prerađivalo samo voće i povrće pa je na tržište i mogla plasirati samo pekmeze i sušeno povrće. A onda je Zlata sa svojim timom osmislila dehidriranu juhu. Željela je da one budu nalik juhama njene majke. Tako su nastale prve juhe iz instant vrećice: juha od povrća s krupicom, juha od graška, juha od gljiva s tjesteninom i juha od gljiva s krumpirom. Kako tvornica nije imala primjerene strojeve za njihovu proizvodnju, vrećice su bile zatvarane glačalom, no potrošači su bili oduševljeni.
Začin koji je na policama svjetskih trgovina
A potom je Zlata osmislila i Podravkin najpoznatiji proizvod – Vegetu – dodatak jelima od sušenog povrća koji se danas može kupiti diljem svijeta, na više od četrdesetak tržišta.
Za svoj rad Zlata je primila brojne nagrade među kojima su Nagrada za tehničku kulturu Hrvatske, Nagrada za životno djelo za višegodišnji rad i izuzetna dostignuća Grada Koprivnice, odlikovana je visokim odličjem Predsjednika Republike Hrvatske redom Danice s likom Nikole Tesle, te je primila i Zlatnu kunu Hrvatske gospodarske komore za životno djelo.
Sa svojim je timom osmislila najpoznatiji i najprodavaniji dodatak jelima tražen po cijelom svijetu
Unatoč svim ovim i brojnim drugim nagradama, čitavog je života ostala skromna. Nikada nije dozvolila da je obilježi bolest ili nevolje iz prošlosti nego je samo uvijek gledala prema naprijed.
Iako je danas pokojna, na neki je način dio života gotove svake hrvatske obitelji. Gotovo da i nema tog obiteljskog okupljanja čiji dio nije ručak u koji dodajemo jednu žlicu Vegete.
I zato Zlata Bartl zaslužuje biti dio #uLICEjunakinja.
Pročitajte i zašto je Vesna Parun obilježila hrvatsko pjesništvo.