Ako nisi iskusio neuspjeh, nikada nećeš uspjeti – rečenica je toliko istinita, ali većina nas ipak strepi od neuspjeha bez obzira na to što nam on na kraju može donijeti dobro. Dakle, sami sebi moramo dozvoliti neuspjeh i pogreške, ali isto tako i vlastitoj djeci. U iduće 4 situacije roditelj treba dopustiti djetetu da pogriješi jer će ono tako učiti o životu i bolje se u njemu snalaziti.
1. Krivi prijatelji
Gotovo svako dijete ima prijatelja za koje njegovi roditelji znaju da ne utječe dobro na njega, ali ipak se ne bi trebali previše miješati u djetetov izbor.
Djeca, pogotovo u srednjoj školi, "isprobavaju" prijatelje baš kao što isprobavaju razne osobnosti u potrazi za vlastitim identitetom. Na taj način uče ne samo o prijateljstvima nego i o različitim osobnostima i profilima ljudi.
2. Sportska i druga natjecanja
Natjecateljske događaje u kojima sudjeluju njihova djeca mama i tata trebali bi doživljavati kao da su djeci baka i djed, a ne roditelji, savjetuju stručnjaci. Što to znači?
Dijete nekad mora učiti iz vlastitog iskustva i iz vlastitih pogrešaka.
Baka i djed obično samo žele vidjeti unuka kako nastupa i sudjeluje u natjecanju, dok su roditelji uključeni i u djetetov uspjeh na natjecanju. Očekuju li se od djeteta konstantno izvrsni rezultati, to će stvarati prevelik pritisak na njega i opterećivati ga te će izostati zabava i iskustvo učenja.
3. Kućanski poslovi
Dijete nekad mora učiti iz vlastitog iskustva i iz vlastitih pogrešaka. Primjerice, ako nije pravilno napunilo perilicu suđa, suđe koje se nije dobro opralo morat će oprati na ruke. Ako nije pokupilo svoje prljavo rublje i stavilo ga na odgovarajuće mjesto, nego je u školu otišlo u prljavoj majici, vrlo će vjerojatno drugi put postupiti ispravno.
4. Domaća zadaća
Ocjene i učenje važni su i roditelj mora djetetu jasno objasniti što se od njega očekuje te ga poticati na pravovremeno pisanje domaće zadaće, bilo da zadaću mora napisati prije večere, u petak navečer, prije početka vikenda ili kakav god je dogovor.
Ipak, djetetu treba dopustiti da ima barem djelomičnu kontrolu nad svojim školskim dužnostima i ne ''gnjaviti'' ga stalno s očekivanjima. Ako ne napravi zadaću ili ne nauči gradivo, morat će samo snositi posljedice u školi.
