Neke su teme teže od drugih, a jedna koja je roditeljima teška često je i ljutnja na djecu jer osjećaju da njihova djeca prelaze neke postavljene granice ili se ne ponašaju onako kako oni očekuju da bi se trebali ponašati.
Upravo o ovoj temi razgovarali smo s psihologinjama na Hrabrom telefonu Mirnom Čagalj Farkas i Sarom Lulić.
Kako su objasnile, najčešća razvojna faza u kojoj nastaju teškoće u komunikaciji između roditelja i djeteta jest period adolescencije, u kojem roditelji ponekad promjene koje se događaju njihovu djetetu tumače kao nepoštivanje ili 'bezobrazno' ponašanje.
No važno je, kažu, spomenuti da djeca tijekom svih, i različitih razvojnih faza, od rane dobi svladavaju i odgovaraju na neke razvojne zadatke koji su povezani s njihovim tjelesnim, kognitivnim, ali i onim socioemocionalnim svijetom.
Tako, objašnjavaju, svaka životna faza djeteta donosi neka nova pitanja za njih u kojoj okolina djeteta, a posebice roditelji imaju izuzetno važnu ulogu jer djeca svakodnevno, i u svakoj razvojnoj fazi šalju neke važne poruke, i ukazuju na brojne potrebe koje imaju.
Međutim, neslaganje između djece i odraslih se najčešće događa upravo u izražavanju tih poruka.
Naime, objašnjavaju psihologinje, odrasli najčešće očekuju da djeca jasno i otvoreno komuniciraju svoje potrebe, da razumiju sve odrasle želje i potrebe, ne protive se i nepokolebljivo ih slušaju, odnosno očekuju od njih da se ponašaju kao odrasle osobe.
No kada roditelji na taj način interpretiraju ponašanje djeteta, postavlja se pitanje odgovornosti.
Kako dalje objašnjavaju stručnjakinje, s jedne strane, važno je da roditelji poštuju autonomiju djeteta, no s druge strane, roditelji ne mogu na djecu prebacivati odgovornost za njihov odnos.
Kada primijete neke teškoće u komunikaciji s djecom, na roditeljima je odgovornost preuzimanja inicijative i razgovora o tim teškoćama.
Uz to, važno je imati u svijesti da bilo koje odgojno pitanje, odnosno roditeljski odgojni postupak u osnovi ovisi o odnosu roditelja i djeteta, a taj bi odnos trebao težiti ravnopravnosti, međusobnom davanju i primanju te otvorenoj komunikaciji, kažu.
RAZVOJ DJETETA
Govoreći o razvoju djece, psihologinje su naglasile kako je bitno spomenuti da je on individualan za svako dijete, zbog čega se ne može generalizirati ponašanje različite djece i imati ideju na koji način će dijete svladati određenu razvoju fazu.
Imajući tu informaciju na umu, proširujemo mogućnost da ćemo kvalitetnije odgovoriti na zahtjeve određene razvojne faze, ili potrebe našeg djeteta, objašnjavaju i nastavljaju:
Puno je faktora koji utječu na to kako se netko ponaša u određenom trenutku. Nešto od toga može biti odraz razvojne faze, međutim možemo govoriti i o temperamentu, situacijskim faktorima, ali i kvaliteti odnosa.
Roditelji svojim ponašanjem svakodnevno utječu na to kako se im se djeca osjećaju, kakvu sliku svijeta stvaraju, kakav pogled imaju na sebe, na okolinu, razvijaju perspektivu o odnosima i slično, ne samo u određenim razvojnim fazama.
Podržavanjem, pružanjem potpore, zaštićivanjem, razumijevanjem i pružanjem pozitivnog primjera svome djetetu pomažete da savlada svaku, ne bismo rekli razvojnu, već svaku životnu fazu.
VAŽNOST ODGOVORNOSTI ODRASLIH
Roditeljski odnos s djetetom predstavlja, kažu, temelj svih budućih odnosa te jezbog toga važno odraslima ukazivati na odgovornost koju imaju u odnosu s djetetom te važnost preuzimanja te odgovornosti.
I na kraju, dotaknuli smo se načina na koji bi se roditelji u ovakvim situacijama trebali ponašati. Evo što kažu psihologinje:
Ponekad roditelji na takvo ponašanje djeteta reagiraju vlastitom frustracijom i ljutnjom jer vjeruju da dijete 'to njima radi namjerno'.
O takvim idejama važno je u miru dobro razmisliti, zapitati se što se djetetu trenutno događa, kako se ono osjeća i zna li se uopće na drugačiji način nositi s neugodnim emocijama koje možda proživljava.
I djeca i roditelji imaju pravo osjećati ljutnju i frustriranost, ali roditelji imaju odgovornost za način na koji će izraziti te osjećaje i kakvom će izražavanju osjećaja podučiti svoju djecu.
Također, važno je takav pristup ne zamijeniti s idejom da onda kao roditelj ne trebate postavljati granice i obiteljska pravila te ih se pridržavati u njihovu provođenju.
Roditelj i dijete ne mogu imati ravnopravan odnos te je važno da te uloge budu jasne odvojive, kažu psihologinje i naglašavaju korak koji nikad neće izgubiti na snazi, a često ga podcjenjujemo. Radi se o – razgovoru.
Preuzmite inicijativu te kroz razgovor pružite svome djetetu prostor da vam se otvori i podijeli s vama brige koje ga muče.
Ignoriranje djeteta nikada nije dobra opcija jer u tom trenutku ne odgovarate na njegove potrebe, već ga na neki način odbacujete i šaljete mu poruku da niste zainteresirani za to kako se osjeća, objasnile su.
ŠTO KADA NEMATE IDEJU KAKO DALJE?
Neke savjete o tome kako se snaći u trenucima u kojima se dijete ponaša neprihvatljivo objavio je i Hrabri telefon u svom priručniku "Kako biti bolji roditelj".
Jedna od tema koje su se dotaknuli u priručniku jest i postavljanje granica. Objašnjavaju da se radi o procesu koji zahtijeva puno strpljenja, truda i vremena.
Granice usmjerite na pozitivan ishod djetetove suradnje, da bude obećanje i/ili nagrada, a ne prijetnja, navode, između ostalog, u priručniku.
Rečenica koju ćete uputiti djetetu neka glasi:
"Možeš gledati seriju nakon što pospremiš sobu", a ne:
"Nećeš gledati seriju ako ne pospremiš sobu".
Kada su u pitanju pravila, važno je da ona djetetu budu razumljiva i objašnjena u skladu s djetetovom dobi. Djetetu, navodi se u priručniku, ne namećite više pravila, nego je potrebno da bi ih moglo poštvati i da se ne bi obeshrabrilo.
Pravila ponašanja nešto su što biste trebali pokušati osmisliti zajedničkim snagama, a kada izričete pravila, koristite se pozitivnim riječima. I na taj način možete jasno dati do znanja što želite.
Naprimjer - pozitivno izrečeno pravilo glasi:
"Molim te, nakon škole dođi odmah kući", a opcija koju ne biste trebali koristiti je
"Nemoj se poslije škole zadržavati na ulici".
To je samo dio savjeta iz priručnika, a njih više pročitajte na stranicama Hrabrog telefona.
A u slučaju da se u nekom trenutku osjetite izgubljeno, nemate ideju što dalje ili ste previše zabrinuti za svoje dijete, nemojte čekati nego se obratite stručnjacima mentalnog zdravlja i svoja promišljanja podijelite s njima.
Za vas je tu i "Hrabri telefon za mame i tate" – svaki radni dan se na besplatni broj 0800 0800 možete obratiti savjetovateljima koji su tu za sve vaše roditeljske brige.
Pročitajte i 20 ideja u kojima ćete uživati zajedno s klincima u hladnim zimskim danima.
