1. Prilikom donošenja odluke o posvojenju važno je krenuti od sebe, od svojih očekivanja, strahova, nedoumica. Pokušajte si dati odgovor na pitanje 'Zašto želim posvojiti dijete?'.
'Ovo je vrijeme i da ponovno upoznate sebe i partnera jer donosite jednu od najvažnijih odluka u životu. Ovo je razdoblje u kojem se osoba koja želi posvojiti može osjetiti razočarano, izolirano, bespomoćno, ljubomorno – i to je normalno. Važno je pritom okružiti se ljudima koji vas mogu poslušati, razumjeti ili imaju slična iskustva', objašnjava Diana Topčić-Rosenberg, predsjednica udruge Adopta.
Vaše dijete rođeno je u drugoj obitelji i sigurno je jedan dio života proživjelo u udomiteljskoj obitelji ili domu za djecu. Taj dio njegovog života ne nestaje posvojenjem
2. Važno je biti hrabar, ustrajan, dobro pripremljen i informiran. Posvojenje je regulirano Obiteljskim zakonom i osnovno je načelo da se posvojenje može zasnovati prvenstveno ako je u interesu djeteta. U postupku zasnivanja posvojenja procjenjuju se osobine i kompetencije posvojitelja u odnosu na dobrobit djeteta.
Prvi korak na putu posvojenja je javiti se Centru za socijalnu skrb nadležnom za vaše mjesto prebivališta i pripremiti se za postupak procjene prikladnosti. Razmislite koje su odlike vaše obitelji, kako volite provoditi vrijeme i kakvom biste djetetu mogli biti najbolji roditelji. Raspitajte se i prijavite na pripremu za potencijalne posvojitelje gdje ćete saznati više o cijelom procesu i specifičnostima roditeljstva posvojenoj djeci.
3. Prva pomisao većine ljudi koji razmišljaju o posvojenju jest da žele biti roditelji malom djetetu (što mlađe, po mogućnosti novorođenče) koje je zdravo, veselo, umiljato i da, primjerice, što više sliči vama. Morate znati da su djeca koja se daju na posvajanje rođena u obiteljima koje se iz različitih razloga za njih ne mogu odgovorno skrbiti. To znači da je svako od njih, do trenutka posvojenja, imalo iza sebe određenu povijest koja je na njih ostavila manji ili veći trag te da sa sobom nose otisak obitelji u kojoj su rođena.
'Postoji puno djece koja nisu stekla mogućnosti posvojenja kao novorođenčad, djece koja možda imaju većih ili manjih razvojnih poteškoća, djece koja nisu vaše etničke pripadnosti, djece koja imaju braću i sestre. Budite spremni i otvoreni za sve mogućnosti, ali zadržite granice koje sami smatrate bitnima. Tko zna, možda doznate da su vaše granice puno dalje i šire nego što ste na početku putovanja mogli i zamisliti', ističe Topčić-Rosenberg.
>> 10 istina o odgoju koje se roditelji ne usude reći naglas
4. Kada postanete roditelj, a vaše dijete dio nove obitelji, uza sve prekrasne situacije i osjećaje koje taj odnos donosi, dolaze i određene teškoće, izazovi i odgovornosti. Počinje proces stvarnog upoznavanja, izgradnje povjerenja, postavljanja i prepoznavanja granica (vlastitih i djetetovih), izgradnje identiteta vas kao obitelji, vlastitih običaja i rituala. Pristupite tome s puno strpljenja i dajte si vremena da uistinu postanete obitelj.
5. Biti mama/tata znači, između ostalog, (iz)graditi s djetetom odnos intenzivne emocionalne povezanosti i to činiti cijeli život. Privrženost je jaka emocionalna veza koju dijete stvara s osobom koja se o njemu brine, ona predstavlja osjećaj sigurnosti i povjerenja da će ljudi oko njega reagirati primjereno na njegove potrebe i temelj je za stvaranje zdravih odnosa s drugima.Prvi korak na putu posvojenja je javiti se Centru za socijalnu skrb i pripremiti se za postupak procjene prikladnosti. Razmislite koje su odlike vaše obitelji, kako volite provoditi vrijeme i kakvom biste djetetu mogli biti najbolji roditelji
'Posvojena djeca često nisu izgradila sigurnu privrženosti, ili su izgubila osobe s kojima su bila vezana. To znači da je stvaranje privrženosti novoj obitelji velika odgovornost za posvojitelje jer je potrebno izgraditi nove obrasce povjerenja prije no što se razvije zdrava privrženost i ljubav', kaže Topčić-Rosenberg.
6. Vaše dijete rođeno je u drugoj obitelji i sigurno je jedan dio života proživjelo u udomiteljskoj obitelji ili domu za djecu. Taj dio njegovog života ne nestaje posvojenjem, čak i ako je posvojeno u vrlo ranoj dobi. Odgovornost je roditelja da taj dio priče, na način prilagođen djetetovoj dobi, postupno uključuje u dio slagalice koja predstavlja identitet djeteta. Važno je da dijete zna da je ono vaše, zauvijek. Ali i da dio njega potječe iz jedne druge obitelji, da se tog dijela ne treba bojati, sramiti, niti da je dijete odgovorno za bilo što što se dogodilo. Pročitajte i 8 istina koje posvojena djece žele da znate o njima.
7. Svi parovi koji su posvojili imaju teških trenutaka, razdoblja kad se ne snalaze najbolje, sumnjaju u sebe i situacija koje se ne razvijaju kako su zamislili ili željeli.
'Ako vam se to dogodi, uključite se u neku udrugu koja pruža podršku nakon posvojenja, edukacije i potporu roditeljima. Doznajte tko je u u vašoj zajednici posvojio dijete/djecu, upoznajte se i povremeno družite s njima. Javite se nadležnom centru za socijalnu skrb i informirajte se organiziraju li se i gdje aktivnosti potpore za posvojiteljske obitelji i djecu', savjetuje Diana Topčić-Rosenberg.
