Da vam budem iskren, ja uopće nisam svjestan u što sam ušao. Ušao sam na nepoznati teren i sad treba plivati u toj vodi. Ja inače neke treme i nemam, ali ovo moram priznati da me čini lagano nervoznim. Ne znam što će to biti. Druga stvar je nastupiti pred sedamsto, osamsto ljudi u kazalištu gdje sam na svom terenu, ovo je meni potpuno nepoznati teren, tako da mi vjerojatno neće biti svejedno.
No lijepo je što sam dio takvog showa, nešto ću i naučiti i dobro se zabaviti, govori glumac Alen Liverić, natjecatelj showa "Ples sa zvijezdama". Sa svojom plesnom partnericom Elom Romanovom probe ima svaki dan, ujutro i navečer, a priznaje da dosad nije ni shvaćao koliko je ples zahtjevan pa se začudio i kada je shvatio koliko mu je držanje tijela loše.
To nije onaj ležerni ples kako ga mi zamišljamo, to je puno, puno ozbiljnije i dosta se inzistira na nekakvim pravilima, to jest linijama. Kad kreneš s time, onda shvatiš da ti je držanje katastrofa jer profesionalni plesači to godinama rade, a mi svaki ples moramo svladati u nekih šest radnih dana. To je stvarno veliki zadatak.
Klasične plesove izvodio je u kazalištu, ali opet nije to mjerljivo, koliko se u "Plesu sa zvijezdama" radi na detaljima.
I naši koreografi u kazalištu zahtijevaju da radimo prave pokrete, ali ipak su malo blaži, a ovdje nema zezancije, napominje Liverić. Svoju mentoricu Elu Romanovu, koja se u show vraća nakon četiri godine pauze, opisuje kao divnu i odličnog pedagoga. Kliknuli su si kao ljudi iako je Ela puno mlađa od Alena, njezin je tata godinu dana stariji od njega.
Sva sreća da je majka i ima strpljenja. Žena ima svoje dijete pa s djetetom žena i sazrije i dobije nešto više što mi muškarci nikad ne dobijemo ili dobijemo tek kad nas život dosta lupi po glavi i kada prođu neke godine. Mi smo vječna djeca, govorim u svoje ime, ne u ime drugih muškaraca, ali manje-više sve se žene tuže na muškarce da su djetinjasti pa ajmo reći da mi muškarci puno kasnije sazrijevamo.
Nije mi problem snimiti film, seriju, sapunicu, kratki film, to je moj posao, ali plesati..
Izuzetno je cijenim i poštujem, mislim da zaista sjajno radi svoj posao i divim joj se na strpljenju koje ima sa mnom. Doći na scenu pa naučiti prvo korak, kako stati, to tijelo treba staviti u nekakvu poziciju koja nije baš prirodna. Na kraju čovjek misli 'pa ja ne znam ništa, ne znam ni hodati'. Ela sjajno to radi, ispričao nam je glumac, koji u svemu ima i podršku obitelji, svoje partnerice, glumice Anastazije Balaž i četvero djece, sinova Lukasa i Lava, koje ima s Anastazijom, te 21-godišnje kćeri Maše i 15-godišnje Lede, koje ima s bivšom suprugom. Njegova Anastazija ga je i nagovorila da prihvati poziv u "Ples sa zvijezdama", rekla mu je 'pa, daj odi već jednom' jer su ga već nekoliko puta zvali u takve showove, ali on je dosad odbijao.
Nije mi problem snimiti film, seriju, sapunicu, kratki film, to je moj posao, ali plesati... Samo da ne ispadnem medvjed, dodaje Alen, koji rođenje najmlađeg sina Lava opisuje kao – nagradu.
Mali medić došao je stvarno kao neka nagrada na kraju svega. Izuzetno je veselo dijete, glupo je sad govoriti o svojem djetetu kao o nečem najljepšem, ali meni je najljepše. Djeca ti donesu nekakvu energiju, donesu ti nešto novo. Maša i Leda stvarno su krasne cure, Leda se bavi modernim plesom i sjajno pleše, Maša je u slikanju i svira gitaru, a mali Lukas ide u talijansku školu. Odličan je đak, nije znao riječi talijanskog, međutim on sad već 'parla' talijanski i to mi je super kako klinci stvarno sve brzo svladaju, podijelio je s nama.
Začetnik i prvi vokal grupe Laufer
Kako će svladati standardne plesove, tek ćemo vidjeti, no Alen Liverić ima ritma i sluha, a dosad je najviše plesao po klubovima osamdesetih i devedesetih godina. Kao srednjoškolac osnovao je i bend koji će kasnije postati jedan od najvećih hrvatskih rock-bendova – Laufer. Raspadom njegova prvog benda koji se zvao Prazni džepovi i drugog benda Kriptoni, zajedno s Veselitom Mudrinićem kao vođom, osnovao je novu grupu u kojoj su bili i klavijaturist Danijel Benčik i basist Boris Milaković, dok je Liverić bio vokal. Alen je i dao ime grupi, i to inspiriran – gumicom za brisanje.
Razmišljali smo kakvo ćemo ime dati, ideje su padale, međutim to ništa nije bilo dobro. Rekao sam: 'Ajde, ja ću smisliti neko ime, dajte mi vremena'. Jednom prilikom u srednjoj školi pisali smo kontrolni iz matematike, ja nisam ništa znao, nije mi se dalo prepisivati, nego sam odlučio predati prazan papir, dobit ću jedan pa ću ispraviti.
Pogledao sam kroz prozor, vratio sam pogled na svoj stol i skužim pored papira stoji ona plavo-crvena gumica koja se zvala Läufer. Odlično ime za bend! I tako je nastao Laufer, ispričao nam je Liverić.
Imali su nekoliko koncerata, onda je 1986. upisao Akademiju dramske umjetnosti i napustio je grupu. Nakon njega pjevao je jedan drugi momak, a onda je došao Damir Urban i Laufer je postao to što je, ističe Liverić.
Urban je bio potpuno posvećen glazbi i to vidimo i dandanas u što je izrastao, u jednu kultnu ličnost hrvatske rock-glazbe, dodaje glumac zadarskog HNK-a koji poznaje sve momke iz riječke scene, i Mrleta i Prlju, sve letovce, to je sve njegova ekipa s kojom se družio u riječkom hotelu Continental, kultnom okupljalištu mladih osamdesetih godina.
Gore su bili šminkeri, dolje su bili rokeri i punkeri i svi ostali, uvijek smo se svi nalazili tamo, kao što su se u Londonu okupljali u Piccadilly Circusu, gdje su nastale poznate fotografije punkera s irokezama, priča rođeni Riječanin, koji se tog vremena uvijek sjeti s osmijehom na licu.
Ja kažem da je to bilo renesansno doba jer pojavom punka došlo je i novo vrijeme tehnologije, počeli su se pojavljivati sintesajzeri koji su davali potpuno drugačiji zvuk. To je bilo baš buđenje, renesansa u modernoj glazbi. Ne bih se sad mogao sjetiti neke određene anegdote iz tog vremena, nekako sam to zatomio, koliko godina je od tog vremena prošlo, ali sjećam se jednog dobrog osjećaja. Mislim da je svima nama bilo dobro, stalno smo išli na tulume i rođendane, svirala se gitara na plaži, bilo je svega, prisjetio se glumac koji se i dalje bavi glazbom, ali za svoju dušu. Bio je vokal i u projektu u kojem su se skupili članovi riječkih bendova Ogledalo, Grad, Fiume i drugih, pod imenom Oni.
Pitali su: 'Kako da se zovemo?' Ja sam rekao: 'Pa Oni, Oni imaju koncert.' Na YouTubeu se može čuti naša pjesma 'Kao uvijek', kaže umjetnik. Glazba je uvijek popratni dio njegova života pa je gitaru ponio sa sobom i u Veliku Goricu, gdje trenutačno boravi zbog angažmana na showu "Ples sa zvijezdama".
Gitara uvijek ide sa mnom pa si malo zapjevam, ali nije za javnost, dodaje. No javnost je zato itekako prodrmala pjesma "Mama ŠČ!", s kojom će Let 3 predstavljati Hrvatsku na Eurosongu. Alen Liverić oduševljen je pjesmom i užasno ponosan jer je Hrvatska poslala njih da vide ljudi da imamo mi svoje alternativce koji su vrlo zanimljivi.
Sjajni su. 'Mama ŠČ!' je remek-djelo i mislim da će potpuno šokirati, što vidim da već i šokira, i to mi je super. Samo mi smeta što ljudi misle da su oni radili tu pjesmu za Doru, no to je njihov izričaj i to je upravo ono što Let 3 jest. Uvijek su bili svoji i vjerujem da će biti svoji i u Liverpoolu, vidim da i BBC radi s njima intervju.
Gledao sam nekoliko analiza nekih youtubera komentatora koji su shvatili da je to jako genijalna pjesma, lako ulazi u uho, vrlo je teatralna i parodična, ima jaku poruku. Ne odnosi se to samo na Ukrajinu, to se odnosi na sve diktatore i lidere. Ne mora to čak biti ni diktator, to mogu biti i lideri, ovi naši političari koji nas cijelo vrijeme gaze, koji su arogantni. E pa ta pjesma je upravo o njima.
Naravno da su neki ljudi zgroženi, ali to je opet stanje uma koliko netko može nešto prihvatiti ili ne može. Budimo realni, nekome tko ne sluša takvu glazbu, njemu je to šokantno. Meni koji sam odrastao u tome, to je to, ispričao nam je Liverić s kojim smo se dotakli i mode, a on priznaje da nije neki pratitelj mode jer se trendovi toliko brzo mijenjaju da to ne može ni pratiti.
Sedam hrvatskih glumaca koji stare poput dobrog vina
Idealan modni stil je onaj iz tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća
Mene ćete uvijek vidjeti u ležernoj kombinaciji, u vojnim hlačama ili trapericama, nemam neki određeni stil. No kada bih bio u prilici, onda bih se odijevao u stilu tridesetih i četrdesetih godina. Za mene je to vrijeme najljepše mode za muškarce, s prslucima, visokim hlačama i sličnim komadima, neki old school. Ne volim klasična odijela, svi mi izgledaju kako uniformirani yuppieji.
Odjeću si inače kupujem sam, tu je moja draga da mi pomogne pri odabiru, otkrio nam je šarmantni glumac čije je sudjelovanje u "Plesu sa zvijezdama" zasigurno oduševilo žensku publiku. Na našu konstataciju da ima puno obožavateljica zaključuje:
Neka, to je dobro, to mi možda čak i pomogne da ne ispadnem prvi. Pretpostavljam da žene više gledaju 'Ples sa zvijezdama' nego muškarci, mada sam se iznenadio. Moj prijatelj iz Pule koji ima zaštitarsku tvrtku, izuzetno jak, istetoviran frajer koji ima iskustva u tučnjavama, završio je Strojarski fakultet, izuzetno inteligentan, da ne mislite da je siledžija. Baš sam mu čestitao rođendan, a on me pita: 'Kad plešeš? Ja to pratim, meni je to genijalno.' Zna svaku sezonu tko je s kim plesao. Nisam mogao vjerovati da to zna, ističe Liverić.
