Alis Marić: 'Putem društvenih mreža pokrenula sam malu, ali ne više tako tihu revoluciju'

Nakon uspješnog bloga 'Čitaj knjigu' odlučili ste pokrenuti istoimenu biblioteku. Koja će biti prva knjiga i hoće li svi naslovi imati nešto zajedničko?
Biblioteka Čitaj knjigu je moje najmlađe „dijete“, možemo reći moja beba. Kod upoznavanja s Ivanom Glavaš Bakijom, vlasnicom i urednicom male nakladničke kuće Iris Illyrica, kliknule smo na prvu i rodila se ideja da Čitaj knjigu godišnje odabere i preporuči oko 4-6 naslova koji nisu prevedeni u Hrvatskoj, a svakako to zaslužuju. Bit će to svjetski bestseleri kojima je zajednička inspirativnost i hrabrost u progovaranju o aktualnim temama.

Čitaj knjigu na društvenim mrežama okuplja 200.000 knjigoljubaca. Ujedinila sam regiju ljubavlju prema knjigama. Putem društvenih mreža pokrenula sam malu, ali ne više tako tihu revoluciju.

Radi se o snažnim i istinitim pričama koje nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Prvi naslov biblioteke Djevojka sa sedam imena je spreman uoči Interlibera pojaviti se na policama hrvatskih knjižara. To je istinita priča koja se čita poput krimića i ne ispušta se iz ruku.

Istovremeno progovara o snazi čovjeka, u ovom slučaju krhke žene, koja se bori za svoja prirodna prava. Danas Hyeonseo Lee živi u Južnoj Koreji i aktivistica je koja pomaže izbjeglicama iz Sjeverne Koreje. Na TED2013 konferenciji održanoj u veljači otkrila je svijetu svoju potresnu priču te progovorila o razlozima zbog kojih je napustila svoju rodnu zemlju. Njezinu priču objavio je CNN.

Nadam se da ću Hyeonseo uskoro dovesti u Hrvatsku. Znamo da su Korejci zaljubljeni u Hrvatsku i da su naši najbrojniji turisti.

Možete li predstaviti naslov i autoricu odabranu za prvu knjigu u biblioteci?
Znači prvi naslov u biblioteci Čitaj knjigu jest Djevojka sa sedam imena, autobiografija sjevernokorejske bjegunke i aktivistkinje Hyeonseo Lee.

Knjiga je dirljivo i fascinantno svjedočanstvo mlade žene o svom dugogodišnjem putu ka slobodi i sreći, pritom nam dajući uvid u zatvoreno i totalitarno društvo Sjeverne Koreje, po prvi put ispričan iz perspektive insidera. Djevojka sa sedam imena svjetski je bestseler, a Hyeonseo Lee simbol borbe za ljudska prava i slobodu.

Sljedeća knjiga iz biblioteke ČK je već u prijevodu. Također je riječ o snažnom i napetom romanu o životu u Palestini tj. izbjegličkom logoru Jenin i sudbini četiri generacije jedna obitelji. Potresno, napeto i nadasve inspirirajuće. Za dalje vam neću otkrivati, ali sve su to svjestke uspješnice.

Unatoč općem smanjenom interesu za knjige vaš blog s gotovo 200.000 fanova pokazuje da je interes za knjigu itekako živ. Kako ste probudili interes za knjigu i podsjetili publiku na ljubav prema pričama, romanima i poeziji?

Internet nije prijetnja knjigama, već obrnuto

Čitaj knjigu na društvenim mrežama u malo više od dvije godine okuplja 200.000 knjigoljubaca. Ujedinila sam cijelu regiju ljubavlju prema knjigama. Putem društvenih mreža pokrenula sam malu, ali ne više tako tihu revoluciju. Volim reći da sam zarazila Hrvatsku i regiju ljubavlju prema čitanju i knjigama. Kako je to moguće? Lako!

Jedan od razloga je taj što moje preporuke dolaze iz srca, bez obzira koliko to nekome patetično zvučalo. Ja ne dociram, ne pravim se pametna, ne držim predavanja, ne kritiziram s pozicije književnog kritičara jer to i nisam, nego stvaram dobar osjećaj kod čitatelja. Riječi mi dolaze iz srca - bez negativnosti, s mnogo ljubavi i iskrene zanesenosti knjigama.

Tu autentičnost i iskrenost moji čitatelji prepoznaju i brzo se na nju "navuku". Na mojim stranicama zaljubljenicima u knjige pružam zanimljive i pouzdane informacije, preporuke, poučne ulomke, atomsferu čitanja i zabavne knjiško/životne citate. Sve to začinim lijepim fotografijama. U početku sam govorila da ću biti sretna ako uz mene bude 500 zanesenjaka i zaljubljenika u knjigu. A evo što se dogodilo. Tako da sam i ja još uvijek ugodno iznenađena i oduševljena.

Internet je pridonio tome da interes i znatiželja za knjige i novitete raste. Svi danas mogu brzo i jednostavno doći do informacija o novitetima, što se čita i što treba čitati. Znači internet nije prijetnja knjigama, već obrnuto. Nadomjestak i odličan vodič kroz sva nova izdanja, ali i knjiške događaje, festivale i večeri. Zato je i Čitaj knjigu uspio. Nedostajalo je takvih vodiča kroz svijet knjige i književnosti. Ljudi kada imaju previše izbora se izgube. Moja uloga je da ih uputim, podsjetim, usmjerim.

Svakodnevno mi moji pratitelji šalju prekrasne poruke i poručuju da bez Čitaj knjigu više ne mogu započeti dan, ne mogu živjeti i ne mogu zamisliti Facebook. Da sam im pravo osvježenje, pejsmejker i inspiracija. Sretna sam da radeći ono što volim nadahnjujem ljude. Nema boljeg recepta za uspjeh i zadovoljstvo.

Jedan od najljepših i najtoplijih obiteljskih rituala je kada roditelji čitaju svojoj djeci pred spavanje razne priče i bajke. Nemojte to propuštati.

Koja je knjiga preporučena na vašem blogu izazvala najveći interes publike?
Najveći interes publike izazovu knjige koje proglasim knjigama godine i one koji su mene posebno dirnule. Ljudi osjete to moje oduševljenje i svojevrsnu opsjednutost stalnim spominjanjem knjige.

To su Potpis na svim stvarima Elizabeth Gilbert koja je postala slavna i utjecajna nakon bestselera Jedi, moli, voli, Češljugar treći roman američke autorice Donne Tartt kojeg je pisala punih sedam godina, Stoner – američka književna senzacija Johna Williamsa. Od domaćih autora su to knjige mladih i do nedavno nepoznatih autorica – Ingrid Divković i Lea Brezar, koje sam ja ne neki način učinila popularnim jer su me oduševile njihove inspirativne knjige – J..e li vas ego?, Knjiga za divlju ženu i zbirka poezije Oda godinama.

Kakva štiva volite preporučivati svojoj publici?
Za mene knjige znače svojevrsno buđenje, ali i putovanje. Inače volim putovati, pakirati kofere, voziti se avionom, vlakom ili autom. Kod knjiga ne morate sve to. Samo odputujete.

Već je poznato da volim autobiografije, biografije, istinite priče, inspirativne priče, obiteljske drame i sage u kojima su uzrok i posljedica povezani. Kroz sve te priče i romane možete proživjeti toliko života da vam se zavrti u glavi. Isto tako volim dobre, pomalo pomaknute psihotrilere koji ulaze u tuđe „lude“ glave i analiziraju uzrok i posljedice. Volim i ja na neki način tražiti ubojicu i preslagivati i tražiti riješenje unutar neke takve krimi pitalice. Volim i knjige samopomoći koje me duhovno izgrađuju i daju savjete za svijesnije i ispunjenije življenje. Uz sve te knjige sam se izgradila i postala puno bolja osoba.

Imali ste priliku družiti se s nekim od najvažnijih autora suvremene pisane riječi. Tko vas se najviše dojmio?
Neki ljudi vole se ići na koncerte, kazališne predstave, mjuzikle i premijere filmova kako bi sreli ili vidjeli uživo omiljene pjevače i glumce. Ja se palim na pisce i književnike. Sanjam o tome da ih upoznam, slušam kako pričaju o svojim knjigama, snovima i budućim romanima.

Nisam nažalost imala prilike sresti puno poznatih i meni dragih autora pisane riječi. Nedavno sam u Zagrebu na 4. Festivalu svjetske književnosti upoznala francusku književnu zvijezdu Muriel Barbery, mađarskog pisca i redatelja Petera Gardosa, češku autoricu Katerinu Tučkovu i finsku autoricu Johannu Holmstrom. Mogla bih s njima pričati satima.

Ljudi koji čitaju žive dulje, osjećaju se bolje i lakše se nose sa životnim problemima.

Muriel Barbery me je oduševila svojom elegancijom, jednostavnošću , a istovremeno velikim intelektualnim bogatstvom kojim odiše. Šarmantni Mađar Peter Gardos napisao je meni sjajan ljubavni roman Groznica u zoru o kojem je pričao s tolikim zanosom i ljubavlju što nije ni čudo jer radi se o ljubavi njegovih roditelja, bez koje ne bi bilo niti njega.

Žao mi je da nikada neću upoznati mog omiljenog švedskog pisca Stiega Larssona koji je prerano napustio ovaj svijet, nakon što je umro od zatajenja srca u 48. godini života. Imala sam tu sreću upoznati švedski par koji svoje napete krimiće piše pod pseudonimom Lars Kepler.
Inače voljela bih upoznati Donnu Tartt, Elizabeth Gilbert, Gillian Flynn i Karl Ove Knausgaarda. Nakon susreta s njima bih bila u sedmom nebu.

Neki se naslovi smatraju manje 'vrijednima' jer su okrenuti široj publici. Smatrate li bitnijim publiku usmjeravati u svijet knjiga gdje će oni sami birati što im se sviđa ili inzistirati na određenim žanrovima?
Ne smatram da su knjige koje su okrenute široj publici manje vrijedne. Važno je čitati. To je i moja najvažnija poruka. Zato se zovem „Čitaj knjigu“. Svatko kroz život izgrađuje neki svoj ukus i afinitete. Ja dajem preporuke, one dolaze iz srca i odraz su mog uživanja u knjigama.

Mnoge od nas, pogotovo zaposlene majke, unatoč želji za čitanjem ne uspiju naći vremena za čitanje. Imate li koji savjet kako ga ipak pronaći i zašto je jako bitno za nas da to i učinimo?
Čitanje je zdravo. To sada govori i struka. Ljudi koji čitaju žive dulje, osjećaju se bolje i lakše se nose sa životnim problemima. Čitanje je za mene najbolja meditacija. Kada uronim u knjigu – uranjam u jedan drugi svijet, jednu drugu, novu dimenziju. Opuštam se, srce se usporava, duša se hrani, mozak je taman toliko stimuliran koliko treba biti. Tijelo uživa. Vibrirajući mir. Za vrijeme čitanja sam koncentrirana na ono što se događa u knjizi, a to znači na sadašnji trenutak. Ne razmišljam o budućnosti, niti se osvrćem na prošlost. Tu sam i sada sam. Zar ima bolje?

Čitanje nam otvara vidike i kroz čitanje učimo i rastemo. Svi nekako nalaze vremena za tjelovježbu i to je važno. Ali isto tako trebaju naći barem 15 minuta dnevno vremena za vježbu mozga i moždanih vijuga. Kroz čitanje. Osim toga ako majka ili otac čitaju to je najbolji primjer za djecu.
Djeca kopiraju roditelje. Da ne kažem da je jedan od najljepših i najtoplijih obiteljskih rituala kada roditelji čitaju svojoj djeci pred spavanje razne priče i bajke. Nemojte to propuštati.