Vizualna umjetnica i profesorica na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu Andreja Kulunčić svojim participativnim i interaktivnim projektom Index.žene otvara prostor upravo za takva pitanja, ali i za odgovore koji mogu promijeniti način na koji gledamo na položaj žena u društvu.
Prva inačica projekta realizirana je 2007. godine u Splitu, povodom skupne izložbe „Žena na raskrižju ideologija“. Projekt je nastavljen u Napulju (muzej MADRE, 2011.), Beogradu (Salon Muzeja savremene umetnosti, 2013.) i Ljubljani (festival Mesto žensk, 2014.), svaki put prilagođen specifičnom kontekstu.
Od ovogodišnjeg Dana žena, 8. ožujka, projekt je zaživio i na ulicama Zagreba, postavljanjem plakata na najfrekventnijim mjestima u gradu.
Sve o tom projektu, o tome kako umjetnost može biti alat društvene transformacije, zašto je važno da žene javno svjedoče o svom položaju i kako jedan plakat na ulici može postati glas tisuća žena, otkrila nam je u našem razgovoru.
Kako je nastala ideja za ovakav interaktivni projekt?
Ovaj je participativni i interaktivni projekt nastao u suradnji sa ženama, primarno slučajnim prolaznicama na ulicama gradova u kojima je projekt dosad proveden. Ideja je stvoriti javno svjedočanstvo o načinu na koji žene percipiraju svoj položaj u društvu, a koji izražavaju odgovorom na pitanje ”Kako se osjećam?”.
U sklopu projekta, na raznim citylights plakatima i u medijskom prostoru postavljamo ovo pitanje i pozivamo žene da putem anonimnog telefonskog poziva odaberu jedan od tri odgovora, osjećaju li se zadovoljnom, diskriminiranom ili zlostavljanom. Nakon toga, njihov odgovor postaje dio kolektivne statistike, koja se kontinuirano ažurira i objavljuje, pružajući uvid u stvarne osjećaje žena u određenoj sredini i vremenskom kontekstu.
Drugi dio projekta je diskurzivni dio, koji se će se od 15. travnja odvijati u Muzeju grada Zagreba, a od 15. svibnja nastaviti i u Muzeju suvremene umjetnosti. Ovaj dio projekta omogućuje dublju analizu rezultata kroz javne razgovore, radionice i diskusije te otvaranje specifičnih problema.
Jednako je važno da poruke s plakata pročitaju i muškarci. Želimo da žene, čitajući iskaze, osvijeste vlastite granice i preispitaju modele ponašanja koji možda nisu prihvatljivi, ali su normalizirani. Istovremeno, želimo da i muškarci prepoznaju vlastite uloge – svjesne ili nesvjesne – u stvaranju sustava koji žene diskriminira, kontrolira ili potiskuje.
Nasilje se često prepoznaje tek u ekstremnim oblicima, ali ono može biti i suptilno i sistemsko.Primjerice, ako vas partner fizički napadne, to je jasan oblik nasilja. No, što ako vas suptilno kontrolira, donosi odluke umjesto vas ili vas isključuje iz upravljanja financijama? Gdje povlačimo granicu između prihvatljivog i neprihvatljivog odnosa?
Mnogo je primjera gdje su te granice nejasne, a odnosi porozni. Upravo zato je ovaj projekt važan – da otvorimo prostor za ta pitanja, da ih osvijetlimo i učinimo vidljivima, kako bi žene znale da nisu same i da imaju pravo na promjenu.
Koji su glavni ciljevi kampanje?
Glavni ciljevi kampanje su osvještavanje položaja žena u društvu, poticanje dijaloga o rodnoj ravnopravnosti i stvaranje sigurnog prostora u kojem žene mogu podijeliti svoja iskustva. Poruka koju želimo poslati je da žene trebaju imati jednaka prava, poštovanje i sigurnost, bilo da govorimo o obitelji, poslu, zdravstvu ili javnom prostoru. Također, želimo naglasiti da su žene često diskriminirane na temelju više faktora istovremeno (dob, ekonomski status, seksualna orijentacija, etnicitet...), i da je važno zagovarati inkluzivni feminizam.
U projekt sam pozvala četiri fantastične suradnice, Dunja Bonacci Skenderović, neovisna konzultantica za suzbijanje nasilja nad ženama, Lana Bobić, feministička teologinja, Dorotea Šušak, aktivistkinja i izvršna direktorica Centra za ženske studije, Nataša Bijelić, sociologinja, stručna suradnica u CESI-Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje. One, uz Marinu Pericu Krapljanov, kustosicu projekta i izložbe index.žene, čine radnu skupinu s velikim iskustvom unutar tema koje otvaramo projektom.
Zaštitno lice kampanje je stvarna žena, a ne model. Zašto ste se odlučili za taj pristup?
Vizualni identitet kampanje temelji se na autentičnosti i prepoznatljivosti. Htjeli smo izbjeći klasične marketinške pristupe i stvoriti neposredan, iskren prikaz iskustava žena. Ali, u isto vrijeme, nismo željele da izgleda kao „umjetnički projekt“ jer je bitno da što više osoba pročita iskaze na plakatu. To je razlog i zbog čega je ključno da zaštitno lice kampanje nije profesionalni model, već stvarna žena koja nosi priču sa sobom, netko s kim se možete poistovjetiti. Time smo htjeli naglasiti da index.žene nije apstraktna ideja, već odraz stvarnih života žena u našem društvu.
Što smatrate najvećim izazovom kada govorimo o položaju žena u našem (balkanskom) društvu?
Rekla bih da su dva ključna izazova koja i dalje oblikuju položaj žena u našem društvu: patrijarhalni okvir koji nam nameće obaveze bez stvarne ravnopravnosti i neoliberalna matrica koja nam nameće ideju omnipotentne – žene koja „može sve“.
S jedne strane, patrijarhalni odnosi moći i dalje definiraju život žena, često ih gurajući u tradicionalne rodne uloge u kojima su zadužene za brigu o drugima, ali nemaju istinsku autonomiju.
Iako su žene formalno izjednačene s muškarcima pred zakonom, u praksi vidimo da ekonomska neovisnost, ravnopravna raspodjela kućanskih obaveza, pristup zdravstvu i zaštita od nasilja nisu osigurani za sve žene.
S druge strane, neoliberalni diskurs samokolonizacije stvara pritisak – žene danas od sebe očekuju da budu savršene na svim poljima. Besprijekorno njegovane i „vječno“ mlade, uspješne u karijeri, emocionalno stabilne, idealne majke i partnerice, dobre domaćice, njegovateljice starijih članova obitelji. Pri tome, često same sebi ne dopuštaju greške. Međutim, kada sve završi – kada su svi oko njih zbrinuti, podržani, zaštićeni – tada one često "puknu", fizički i emocionalno iscrpljene.
Ovim projektom propitujemo kako žene danas percipiraju vlastitu poziciju u društvu, kako se osjećaju i s kojim izazovima se suočavaju.
Mislite li da će projekt izazvati širu raspravu u društvu?
Očekujemo da će projekt izazvati emotivne i angažirane reakcije, jer su teme koje otvaramo univerzalne i važne. Nadamo se da će institucije prepoznati potrebu za boljim zakonima i politikama, posebno u područjima rodne ravnopravnosti, inkluzije, zaštite od nasilja i prava starijih žena. Želimo da index.žene postane alat za zagovaranje promjena, ne samo u kulturi, već i u zakonodavstvu i socijalnim politikama.
Koji je bio najveći izazov s kojim ste se suočili tijekom realizacije projekta?
Jedan od najvećih izazova svakako je osigurati dovoljnu vidljivost plakatima, kako u javnom gradskom prostoru (citylight površine) tako i kroz radijski format. Kao što sam ranije spomenula, ključno je da što više ljudi pročita ili čuje ove iskaze, kako bi se osvijestile društvene nepravde i potaknula refleksija.
Također, jedan od ključnih izazova je i pronaći balans između umjetničkog pristupa i aktivističkog djelovanja. Index.žene nije klasična kampanja, niti isključivo umjetnički projekt – on funkcionira na granici između društvene refleksije, umjetničkog istraživanja i feminističkog aktivizma. U konačnici prilika je to i za promišljanje mehanizama kojima umjetnost kroz društveni angažman može stvarati prostore za promjene.
Ovakvi su projekti izuzetno važni. Očekujete li da rezultati utječu na javne politike?
Da, to je jedan od ciljeva. Kroz prikupljanje iskustava žena i dokumentiranje problema želimo stvoriti argumente za promjene u javnim politikama. To svakako može biti podloga za zagovaranje boljih zakonskih mehanizama. Upravo zato projekt uključuje stručnjakinje iz različitih područja, od pravnica i sociologinja do feminističkih teoretičarki i aktivistkinja, koje već aktivno rade na ovim temama.
Njihovo sudjelovanje osigurava da index.žene ne ostane samo umjetnički projekt, već i alat za zagovaranje društvenih promjena. Ne gledam na projekt kao na izoliranu borbu, nego kao dio šire platforme.
Kako će se analizirati prikupljeni podaci i na koji način će biti prezentirani javnosti?
Podaci su već vidljivi u javnom prostoru, kroz digitalne oglasne displeje na gradskim trgovima i internetske platforme, a od 15. travnja bit će dostupni i u izložbenom prostoru Muzeja grada Zagreba, dok će se od 15. svibnja predstavljati i u Muzeju suvremene umjetnosti.
Analiza podataka provodit će se kvalitativno, kroz identifikaciju ključnih tema i obrazaca diskriminacije i nasilja. Diskurzivni segmenti u Muzeju grada Zagreba poslužit će kao prostor za dublje istraživanje podataka, kroz debate, radionice i analize stručnjakinja, aktivistkinja i samih sudionica.
Ovaj proces omogućit će dinamično razumijevanje rezultata, jer će novi uvidi i perspektive nastajati tijekom same izvedbe projekta.
Očekujemo da će se dio sadržaja koristiti i u budućim edukativnim projektima i javnim raspravama, čime projekt ne završava u trenutku njegove realizacije, već ostavlja trag u javnom diskursu o položaju žena.
Kako ste osigurali anonimnost sudionica i pouzdanost rezultata?
Anonimnost sudionica osigurana je kroz anonimni telefonski poziv, pri čemu žene mogu izraziti svoj osjećaj bez otkrivanja osobnih podataka. Odgovori se bilježe i obrađuju isključivo u zbirnom obliku, bez povezivanja s identitetom ispitanica, čime se jamči privatnost i zaštita sudionica. Međutim, želim istaknuti, kako pouzdanost rezultata u kontekstu telefonskih poziva nije glavni cilj, jer projekt ne funkcionira kao klasično sociološko istraživanje, već kao umjetničko-društvena refleksija o percepciji žena o vlastitom položaju.
Zato su podaci više indikativni nego statistički reprezentativni, ali upravo to omogućava njihovu specifičnu snagu – oni su autentični izraz trenutnog osjećaja žena u određenom društvenom kontekstu.
Kako bismo dodatno produbili razumijevanje ovih odgovora, planiramo otvoriti online upitnik s istim iskazima, koji će biti ciljano distribuiran kako bismo prikupili šire mišljenje žena iz različitih društvenih skupina. Osim toga, unutar zatvorenih radionica u Muzeju grada Zagreba osigurat ćemo siguran prostor za direktna svjedočanstva, gdje će žene moći otvoreno podijeliti iskustva, uz mogućnost anonimnosti ako to žele.
Diskurzivne rasprave, nastavno na to, omogućit će dodatnu interpretaciju odgovora, gdje će sudionice i stručnjakinje analizirati što stoji iza određenih obrazaca odgovora i što oni govore o društvenim strukturama i rodnim nejednakostima. Ovakav pristup nam omogućava kombinaciju anonimnih, javnih i strukturiranih odgovora, čime osiguravamo različite perspektive i dublju analizu.
Kako je suradnja s Muzejom grada Zagreba i Muzejom suvremene umjetnosti utjecala na oblikovanje projekta?
Suradnja s Muzejom grada Zagreba omogućila je veću vidljivost i institucionalnu podršku, čime je projekt postao dostupan široj javnosti. Od 15. travnja, kada otvaramo istoimenu izložbu, muzej će pružiti prostorni i logistički okvir za realizaciju projekta, ali i stvoriti ambijent u kojem će posjetitelji moći aktivno sudjelovati u njegovom razvoju. Diskurzivni segmenti, radionice i javne rasprave unutar muzeja omogućit će produbljenu analizu prikupljenih podataka i stvaranje dijaloga.
S druge strane, Muzej suvremene umjetnosti, u kojem 15. svibnja otvaramo moju retrospektivnu izložbu „Činiti svijet boljim mjestom“, predstavlja nastavak projekta index.žene, kako kroz poziv na participaciju tako i kroz diskurzivne formate. Index.žene bit će prvi rad na koji će posjetitelji i posjetiteljice naići, čime se postavlja tematski i emocionalni okvir prvog tematskog dijela izložbe, dok će ih ostali radovi, uključujući „U krugu“ i „Vi ste Partiju izdale onda kada je trebalo da joj pomognete“, uvesti u dublju refleksiju o položaju i problemima žena u različitim društvenim kontekstima.
