"Umorni smo od lista čekanja na bilo koju drugu terapiju. Umorni smo od pitanja - a zašto on vrišti?"

Drugog dana travnja obilježava se Svjetski dan svjesnosti o autizmu. Međutim, samo jedan dan u godini posvećen podizanju svijesti o ovom kompleksnom razvojnom poremećaju teško će iskorijeniti nerazumijevanje na koje nailaze oboljeli i njihove obitelji.

Problem nije samo nerazumijevanje neposredne okoline nego i ponašanje odgovornih institucija.

Upravo je na to u svom statusu na Facebooku upozorila Ivana Majdandžić. Prema njezinom iskustvu, ali i iskustvu drugih roditelja djece s autizmom, problem nije samo nerazumijevanje neposredne okoline nego i ponašanje odgovornih institucija koje imaju dužnost pomoći obiteljima oboljelih.

Njezino obraćanje prenosimo u cijelosti u nastavku teksta.

Danas je neki dan svjesnosti o autizmu. Autizam ima svoju boju - plavu. Ne znam zašto, nije mi ni bitno. Trebali bi danas obući djecu u plavo i ići puštati neke plave balone. Ne bi li vama ostalim smrtnicima objasnili da su i naša djeca ljudi.

Danas ne bi trebali puštati balone s našom djecom u plavom. Danas bi trebali biti na Markovom trgu i ostati tamo dok nas gospoda ne vide i ne čuju. Al’ ne možemo. Jer smo umorni. Jer plaćamo kredite koje smo digli da djeci platimo terapije. Jer šetamo kud nas šalju, a šalju nas samo na mjesta koja nas šalju negdje drugdje pa u krug.

Drugog dana travnja obilježava se Svjetski dan svjesnosti o autizmu.

Umorni smo od baba u dućanima koje nam sažalno govore da su nam djeca neodgojena, umorni od prosvjetnih djelatnika i njihovih ‘možda bi vašem djetetu ipak bilo bolje negdje drugdje’, umorni od objašnjavanja roditeljima da se i naša djeca žele igrati i da autizam nije zarazan. Umorni smo jer ne znamo kud i kako sutra, kad više ne bude dan svjesnosti o autizmu.

Umorni smo od državnih logopeda koji ne znaju što bi s našom djecom, a privatni koji su završili iste škole kao i ovi prvi, e oni znaju i mogu. Za 180 kn sat. 2x tjedno, 8 x mjesečno.

Umorni od lista čekanja na bilo koju drugu terapiju. Umorni od čekanja na vještačenje (11 mjeseci u našem slučaju, ne bi li liječnica opće prakse ocijenila dijagnozu stručnog tima iz Klaićeve). Umorni smo od pitanja - a zašto on vrišti?

Umorni od slijeganja ramenima i sažalnih pogleda kad želimo znati na što imamo pravo i kako to dobiti. Sutra više neće biti dan svjesnosti, bar ne o autizmu. Pa evo, probajte se osvijestiti.