Samo zato što sam prolazila s pet, ja sam, eto, valjda bila predodređena za doktoricu. Iskreno, dok je to govorila, ja sam maštala o tome da postanem pjevačica ili blagajnica. Doktorice me nisu zanimale.
Pjevačice su se dobro zabavljale, a blagajnice su uvijek bile pune para. Barem je to tako izgledalo u mojoj glavi.
Pjevačica nisam mogla postati jer sam antitalent za pjevanje, blagajnica nisam postala jer se tijekom školovanja pokazalo da sam bila u krivu oko blagajnica kao bogatašica. Kažem često da je dobro što se dječji snovi ne ispunjavaju.
Moji roditelji, odnosno mama konkretno, jer je tata kraće sudjelovao u mom životu, nisu nikad nametali što da budem. Mama mi je samo spominjala kako je cijeli život nesretna na svom poslu jer je htjela biti učiteljica, a školovali su je za ekonomisticu iako ona mrzi brojke.
Rekla je da nema namjere govoriti mi što ću studirati. Pa sam ja linijom manjeg otpora studirala jezike i postala profesorica, iako to zapravo nisam htjela. Samo su mi dobro išli jezici. Znala sam samo da jako volim pisati. I već više od 20 godina živim od pisanja. Svoj sam put našla sama.
Mama više nije živa, ali vjerujem da bi bila ponosna jer radim ono što volim. To želim i svom djetetu.
Ima nekih roditelja koji zacrtaju što će njihovo dijete biti. Pošto-poto. Otac Serene i Venus Williams na primjer. On i supruga donijeli su njih dvije na svijet s namjerom da budu tenisačice. Cure nisu imale pravo izbora. Odlično što su postale odlične u tome, no što da nisu? Uostalom, jesu li sretne što su bile vrhunske sportašice? Neke druge pobjegle su od sporta čim su malo odrasle i odvojile se od roditelja trenera.
Ima i takvih roditelja u light varijanti. To su oni čija djeca moraju ići na satove ovoga ili onoga jer roditelji to nisu mogli u djetinjstvu. Pa sin npr. mora naučiti svirati gitaru jer je tata to oduvijek htio naučiti ili curica mora postati influencerica jer mama nikad nije postala poznata. Pa navlače tu djecu jutrima i sutrima, ne pitajući žele li to djeca.
Jedan od izazova svakako je kad imate vlastiti uhodan posao. Uglavnom očekujete da netko od djece preuzme i nastavi s tim poslom. Moj je prijatelj morao ići na fakultet koji mu je otac zacrtao kako bi mogao postati novi direktor firme kad on ode u mirovinu.
Moj je prijatelj taj fakultet i završio, ali je njegov entuzijazam da radi očev posao bio ravan nuli. Napokon mu je s 25 godina uspio reći da ništa od toga. Tata je tehničar, on je umjetnik.
Tata je bio toliko ljut da godinama nije s njim razgovarao jer je nezahvalnik i baš ga je razočarao, a sve to posebno je loše djelovalo na mentalno zdravlje sina, koji je završio u depresiji. Izvukao se iz nje tek kad mu je otac oprostio. Toliko utjecaja imaju roditelji na svoju djecu.
I strašno je što nekad radimo kao roditelji.
Moje dijete ne mora postati ništa što JA očekujem. Ili bilo tko drugi. Ne odgajam dijete da ispunjava moje snove. Lani je htjela biti doktorica, ove godine već je promijenila dvije karijere: slikarica i odgajateljica u vrtiću.
No ima nekih stvari od kojih zazirem kao roditelj. U meni, kao i u valjda svim roditeljima, čuči želja da nam dijete ne ode u krivom smjeru. To krivo je, naravno, subjektivno, jer ono što je meni krivo drugom je sasvim pravo. Nismo svi odgojeni s istim setom vrijednosti, pa i ne gledamo na sve s jednakim predznakom.
Imam u glavi set zanimanja za koje znam da ne bih htjela da moje dijete radi jer se kosi s mojim vrijednostima.
Primjerice, iskreno ne bih htjela da moje dijete bude politički aktivna osoba. Jer je moje viđenje političara dosta negativno obojeno. Čak i kad su dobri, mislim da nisu sretni jer nekako svi ostare prebrzo, toliko je negative oko njih da vjerujem da im to ne pridonosi boljem zdravlju.
Ne bih voljela da bude ovisna o nekom, da ne gradi svoj put, nego da joj je jedina misao kako se bogato udati. Ne, ne bih voljela to, zlatni kavez i dalje je samo kavez.
A što ako ipak nešto od toga bude?
Kako nekad kažem: sve zlo u tome. Ima i gorih stvari u životu. Trudit ću se uvijek biti tu, baš kao i njezin tata, vjerujem, odgajamo je da joj je obitelj sigurna baza i da smo joj podrška.
Umjesto Nemoj trudit ću se pokazati joj novu perspektivu Jesi li razmišljala o…? Voljela bih da donosi informirane i smislene odluke u životu. Voljela bih, da, ali što će biti, pojma nemam.
