Na moje iznenađenje, svi su rekli Kupi mu haljinu. Nekako osjećam da bi u hrvatskoj verziji ti odgovori bili posve drugačiji. Roza je za curice, plavo je za dječake. Curice nose haljine, dečki ne. Jel' da? Usadili smo si to u kulturu i u glavu.
Roza haljina na dječaku maltene je stopostotni pokazatelj da će ti dijete biti (božesačuvaj) gej. I nedopustivo. Očevi pogotovo znaju reagirati burno kad sinovi zatraže haljine.
To je pogrešno na više razina, ali krenimo redom... U prošlosti je bilo drugačije: roza i haljine bile su za dječake.
Možda će vas iznenaditi činjenica kako su dječaci nosili haljine od 16. stoljeća pa sve do 1920-ih godina. Pogledajte neke stare obiteljske fotografije i vidjet ćete možda djeda u haljinici. Boju nećete vidjeti jer tada su snimali u crno-bijelom. Ali haljina je vjerojatnije bila roza, a ne plava.
Naime, roza je u prošlosti bila primarno muška boja jer se plava povezivala s Djevicom Marijom, koja je bila žena. No nakon što su uniforme u Drugom svjetskom ratu bile plave, dogodila se promjena. Grupa proizvođača odjeće odlučila je da će od tada plava biti standardna odjeća za dječake.
Dakle, roza boja i haljine samo su KULTUROLOŠKI NAMETNUTNI STANDARDI, nikako urođene smjernice određivanja spola ili seksualnosti.
Nikako! To što vi mislite da, ako dječak uzme nešto roza u ruku, automatski je gej, to ste si vi iskonstruirali u glavi samo.
Djeca ne znaju za standarde
Koliko god na našu djecu utjecao svijet čim izađu s kućnog praga, oni su još uvijek totalni početnici u cijeloj toj priči o muškim i ženskim ulogama. Ne znaju oni za što su se odrasli dogovorili. Zato i krše ta pravila. A to neke roditelje onako baš jako prestraši, pogotovo ako je sin u pitanju.
Još će nekako podnijeti da im se kći igra s autićima, ali da dječak voli haljine? Ne može. Roditelji misle da će roza haljina kod sina od njega napraviti geja. Neće. Većina klinaca koji se kroz igru vole maskirati u odjeću suprotnog spola ne odrastu u gej ili transrodne osobe. Neki postotak postane. Ali, ovisno o vašoj reakciji, mogu odrasti kao nesigurne osobe.
Zadatak vas kao roditelja je da prihvatite i volite svoju djecu bez obzira na sve. Nikakvo tjeranje ni odgojne mjere neće od gej djeteta napraviti strejt dijete niti će promijeniti ono što transrodno dijete osjeća u sebi.
Ali ako pozitivno reagirate i pokažete mu da cijenite njegovu posebnost, vaše će dijete znati da ste mu sigurna luka.
Naše zabrane određuju njihovu budućnost
Znat će da ćete mu vi biti najveći štit u svijetu koji zna biti užasno okrutan prema svima koji odskaču. Kada kažnjavate sina koji poželi roza haljinu, nećete magično dobiti muževnog alfa-mužjaka, nego jedno povrijeđeno, zbunjeno dijete potpuno otuđeno od vlastitih roditelja.
Takvo dijete naučit će da ga je nemoguće voljeti takvo kakvo jest i nosit će te emocionalne ožiljke cijeli život.
Ako je gej, pogotovo. Jer će ga cijelo društvo odbaciti, a neće se imati kome obratiti za zaštitu. Stope samoubojstava, depresije i vršnjačkog nasilja među gej klincima daleko su više nego kod njihovih drugih vršnjaka. Jeste li sigurni da ne želite biti tu za svoje dijete? U "najboljem slučaju", odgojit ćete dijete koje će se i samo bojati svijeta, a možda i postati homofob i nasilnik prema drugačijima.
Roditelji, puno češće nego što bismo si to htjeli priznati, imaju bitnu ulogu kod stvaranja nasilnika. Svojim postupcima učimo ih kako će reagirati u budućnosti, i u vezi sebe i u vezi drugih ljudi.
I, onda, biste li sinu kupili roza haljinu?
