Biblioterapija je složenica od dvije riječi, a u prijevodu s grčkog znači terapija knjigom. Uzima u obzir snagu riječi da nas pokrene, liječi, njeguje.
Biblioterapija se koristila još i u staroj Grčkoj kada je tragedija bila propisivana za manične, a komedija za depresivne pacijente. Aristotel je raspravljao o ulozi katarze u postizanju emocionalnog izlječenja, a mnoge su bolnice tijekom povijesti u svojim prostorima imale i knjižnice. Štoviše, one su bile i pomoćno sredstvo liječenja posttraumatskog stresnog poremećaja kod vojnika koji su preživjeli Drugi svjetski rat.
Sve je to pokazalo da je biblioterapija itekako vrijedno pomagalo koje može učiniti čuda za naše mentalno zdravlje, a to nam nakon ovih godinu i pol treba više nego ikada.
Zato smo porazgovarali s Ivanom Bašić, profesoricom hrvatskog jezika i književnosti koja je nedavno objavila drugo izdanje svoje knjige Biblioterapija i poetska terapija pod okriljem Školske knjige.
Kada netko voli čitanje poput nje, jasno je zašto je toliko uspješan i u biblioterapiji.
Riječi su u djetinjstvu bile moje najdraže igračke. Iako sam bila vrlo aktivno dijete te sam puno vremena provodila u dinamičnim igrama s vršnjacima, posebno sam voljela trenutke osamljenosti kad sam mogla slušati zvukove riječi i razmišljati o njihovim značenjima.
Roditelj koji čita priče svome djetetu, njeguje poseban odnos s njim.
Voljela sam i priče koje me i danas, kao odraslu osobu, mogu jednako začarati. U kući smo imali veliku biblioteku sa serijom knjiga iz povijesti umjetnosti koje sam obožavala listati još kao vrlo malena djevojčica. Tu se u meni rodila ljubav prema knjigama i poštovanje prema ljudima koji sakupljaju i organiziraju sva ta čudesna znanja koja su se nekada prenosila samo pripovijedanjem, govori nam Ivana te dodaje da je njezina velika ljubav i strip.
MIJENJALA PRISTUP NASTAVI KNJIŽEVNOSTI
Kada je stekla diplomu te počela raditi kao nastavnica u gimnaziji, bila je zanesena poslom i osmišljavala razne načine da gimnazijski program književnosti svojim učenicima učini zanimljivim i životno važnim. Ipak, kako kaže, taj je inovativni pristup tada, prije petnaest godina, nailazio na kritike, a ona se osjećala usamljeno u svome nastojanju da nastavu učini zanimljivijom. No tada je otkrila područje biblioterapije i poetske terapije te nedugo potom objavila i prvo izdanje svoje knjige.
Sve što sam radila uklapalo se u taj način razmišljanja i shvatila sam da postoje mnogi učitelji koji primjenjuju biblioterapiju u nastavi, a to mi je na osobnoj i profesionalnoj razini puno značilo. Nekoliko sam godina proučavala tu temu, a 2011. godine počela sam držati predavanja i radionice kako bih našoj javnosti približila biblioterapiju. U Knjižnicama grada Zagreba pronašla sam ljude koji su prepoznali potencijal te teme i tu je započela jedna lijepa priča o osnivanju čitateljskih grupa i stvaranju mreže ljudi koji na razne načine doprinose razvoju biblioterapije u Hrvatskoj, kaže.
Danas je biblioterapija nešto što se često spominje u javnosti, a profesorica Bašić vodi i Balans centar za biblioterapiju u kojem se organiziraju radionice, seminari i predavanja na temu poetske terapije i biblioterapije.
Moderna biblioterapija je interaktivna i provodi se najčešće u grupama koje se sastaju neko duže vrijeme. Tekst se ne promatra s obzirom na njegovu povijesnu vrijednost, nego isključivo kao vrijednost za osobu koja ga čita. Razgovaramo o onome što nam se sviđa ili ne sviđa te u grupi dijelimo svoje misli i osjećaje vezane za riječi koje su ih pobudile, pojašnjava nam.
„NAJLAKŠE JE REĆI DA JE INTERNET KRIVAC ZA NEČITANJE“
Kao profesorica koja je, osim toga, svakodnevno u doticaju s mladima, svjesna je činjenice da u javnosti prevladava potpuno pogrešna slika o čitanju, čega smo itekako svjesni i svi mi koji imamo iskustvo rada u tom području. Premisa da djeca danas ne čitaju ne može biti dalje od istine, a toliko se često u javnosti servira upravo s to, s obveznim naglaskom na internetu i dosadnim tekstovima kao glavnim krivcima.
Djeca danas čitaju više nego ikada, samo ne sadržaje koji su vezani uz školske lektire. To treba istaknuti kao razliku i konačno se pobrinuti, nakon niza jalovih rasprava o toj temi, da školske lektire budu zanimljive i privlačne mladima. Kako se ne bismo bavili tim opterećujućim problemom, najlakše je reći da je internet krivac te prebaciti odgovornost na nešto iza čega ne stoji osoba s kojom možemo polemizirati i tražiti rješenja.
Prebacivanje odgovornosti na internet oblik je eskapizma, bijega od traženja rješenja, no to je ipak samo bijeg koji ne daje odgovore. Naše je društvo iznimno sporo u provođenju promjena bilo kakve vrste jer promjena traži i novu paradigmu razmišljanja. To se odnosi i na pogled na smisao nastave književnosti, napominje profesorica.
No da bi dijete zavoljelo čitanje, važno je da mu se knjiga predstavi i u okruženju vlastitog doma, i to od najranije dobi, čime se ujedno stvaraju temelji biblioterapije kojoj će osoba kasnije pribjegavati.
Roditelj koji navečer legne pored svog djeteta i zajedno s njim lista slikovnicu ili mu čita, a dijete mu slobodno postavlja pitanja o tom svijetu koji ga zanima, pričom njeguje odnos sa svojim djetetom. Treba poštivati priče koje dijete samo odabire jer se u njima nalazi hrana koja je djetetu u tom trenutku potrebna.
"Najlakše je reći da je internet krivac za nečitanje, a to ne može biti dalje od istine"
Jednako je važno djetetu dati priliku da se susretne s knjigama i pričama jer to je smisao opismenjavanja. Odvesti dijete u knjižnicu, zajedno s njim birati, čitati, radovati se istraživanju predivnih slikovnica, igara, lijepih priča. Tu se otvara svijet ljepote koju dijete ne može pronaći samo u svojoj kulturi.
LJETNI RAD NA SEBI
Kako smo ljeti ipak opušteniji kad je u pitanju čitanje, i mali i veliki, profesorica Bašić predložila nam je kako početi raditi na sebi i koji nam naslovi u tome mogu pomoći.
Ljeto je vrijeme opuštanja pa biramo knjige u kojima možemo uživati. Važno je svojoj duši priuštiti trenutke ljepote, sanjarenja, doživljaja nepoznatog i uzbudljivog, slobodnog istraživanja neke teme koja nas zanima.
Mislim da svatko sebi najbolje zna pronaći ono što mu odgovara, ali za ovu priliku preporučujem memoare Marine Abramović Prolazim kroz zidove zbog beskompromisne iskrenosti kojom govori o svom ljubavnom, obiteljskom i profesionalnom životu, zatim prekrasnu knjigu Davora i Anđele Rostuhar Ljubav oko svijeta uz koju je vezan i film koji se može pogledati u kinima u kojem autori istražuju razne ljubavne odnose diljem svijeta pokušavajući odgovoriti na pitanje što je to ljubav.
U ljetnim danima možete uživati i u serijalu Prva damska detektivska agencija Alexandera McCalla Smitha, koju je i britanski Times odabrao za knjigu milenija, zaključuje Ivana Bašić.
Neka vam knjiga bude najbolji lijek i najdraži suputnik u ostatku ljeta.
