Alek Wek, jedna od najuspješnijih manekenki na svijetu, imala je samo 14 godina kada je kao izbjeglica stigla u Veliku Britaniju iz rodnog Sudana. Donosimo vam njezinu poruku napisanu povodom Svjetskog dana izbjeglica
U Sudanu je 1985. godine započeo Drugi građanski rat koji je potrajao sve do 2005. godine. Procjenjuje se da je do 2014. godine zbog ratnih sukoba više od 4 milijuna Sudanaca pobjeglo iz ove afričke zemlje kako bi spasili vlastite živote.
Među njima je bila i Alek Wek koja je 1991. došla u Veliku Britaniju kao izbjeglica. Četiri godine kasnije modni agenti otkrili su je na jednoj londonskoj tržnici i uskoro je počela njezina uspješna karijera. Chanel, Gucci, Dior, Valentino i Yves Saint Laurent samo su neke od neke od velikih modnih kuća čije je revije nosila.
Svoj uspjeh od samog početka koristila je kako bi podigla svijest o izbjeglicama i njihovim problemima, a 2013. godine imenovana je ambasadoricom UNHCR-a, agencije UN-a za pomoć izbjeglicama.
Alek svesrdno radi na iskorjenjivanju predrasuda prema ljudima koji samo žele preživjeti strahote ratnih sukoba. U nastavku pročitajte dio njezinog bloga napisanog povodom Svjetskog dana izbjeglica.
'1. Postoji puno nerazumijevanja i predrasuda prema izbjeglicama. Nitko ne želi biti izbjeglica. Ljudi nje žele ostaviti svoje domove. Nemaju drugi izbor kada se suoče s brutalnim nasiljem. Ovi ljudi ne biraju preseljenje u drugu zemlju kako bi imali bolju kvalitetu životu, oni bježe od nečega. Većina izbjeglica samo se želi vratiti doma, svojom obitelji i zemlji koju vole.
2. Izbjeglice su najčešće žene i djeca. Oni su ranjivi, žrtve iskorištavanja i seksualnog nasilja. Djeca su svjedočila stvarima koje ni jedno dijete ne bi trebalo vidjeti. Samo se sjetite Sirije ili Srednjoafričke Republike. Traumatizirana, odvojena od doma, s nesigurnom budućnosti. Ako nešto ne napravimo, ova djeca postat će izgubljena generacija.
3. Izbjeglice su žrtve, ali također nevjerojatno snažni i otporni ljudi koji zaslužuju naše poštovanje. Moja majka napravila je sve što je trebalo kako bi nahranila svoju djecu i pružila im sigurnost. Upoznala sam roditelje koji su doslovno nosili svoju djecu kroz pustinju, pod stalnim rizikom od napada, kako bi pronašli utočište.
4. Edukacija je ključna za budućnost djece izbjeglica. Kada sam se 2012. godine vratila u Južni Sudan upoznala sam djecu koja su svaki dan hodala tri sata do svojih škola.
5. Izbjeglice obogaćuju društvo i doprinose zajednici. Jeste li znali da su Albert Einstein, Sigmund Freud, Marlene Dietrich, Chagall, Mondrian i Lucian Freud bili izbjeglice? Osjećam se ponosno zbog toga što pripadam ovoj značajnoj zajednici izbjeglica.
6. Globalno premještanje veće je nego ikad u posljednjih nekoliko desetljeća. Diljem svijeta eruptirali su sukobu i sve više ljudi prisiljeno je otići iz svojih domova kako bi preživjeli. Radi se o 50 milijuna ljudskih bića. Svako od njih je majka, otac, sin ili kćer.
Rješenje ovih kriza je političko, ali u međuvremenu organizacije poput UNHCR-a moraju preuzeti humanitarni teret pružanja pomoći. Šatori, deke, čista voda. Osiguravanje zaštite za najosjetljivije skupine, edukacija za djecu izbjeglice, potpora do pronalaska trajnijeg rješenja, bez obzira na to radi li se o povratku kući ili pronalasku novog doma.
Želim vas zamoliti da danas na Svjetski dan izbjeglica saznate više o njima i preispitate svoje stereotipe i predrasude.'
Razbijanju predrasuda pridružuje se i UNHCR koji pokreće kampanju #UzIzbjeglice. Cilj kampanje je poticanje empatije i razumijevanja prema osobama koje su prisiljene na bijeg tako što će se javnosti omogućiti da vidi izbjeglice kroz prizmu „univerzalnih nada i snova“ koje ljudi posvuda dijele.
U sklopu kampanje pokreće se i peticija kojom UNHCR poziva vlade da svakom djetetu izbjeglici daju pristup obrazovanju, sigurno mjesto za život i osiguraju da svaka izbjeglica može raditi ili učiti nove vještine kako bi dala pozitivan doprinos svojoj zajednici.
Peticiju #UzIzbjeglice možete potpisati ovdje.
