Godina je 1842. na američku turneju kreće Charles Dickens. Te je godine navršio trideset godina i za njim je već zavidna spisateljska karijera. Tada najslavniji svjetski pisac u Americi je dočekan poput rock-zvijezde, kao niti jedna javna osoba do tada.
U njegovu čast priređen je veličanstven bal na kojem se okupila društvena krema tadašnjeg New Yorka. Tijekom turneje boravio je i u Bostonu, Clevelandu, Washingtonu i drugim gradovima, ali kako su dani prolazili, sve više i više mu je smetala pozornost koju je izazivao u društvu.
U njegovu hotelsku sobu pokušali su ući obožavatelji, dok je hodao ulicom netko je probao otrgnuti dio krzna s njegovog kaputa, brijač kod kojeg je svratio na šišanje htio je prodati pramen njegove kose, a Tiffany je čak napravio malu bistu koju su prodavali u svojim draguljarnicama.
U jednom od pisama koje je napisao tijekom turneje sam Dickens se požalio kako ne može popiti čašu vode, a da mu stotinu ljudi ne gleda u grlo kad otvori usta da proguta.
Tehnološka dostignuća viktorijanskog doba, primjerice razvoj fotografije, odigrala su također veliku ulogu u stvaranju fame oko Dickensa i brzom širenju njegove svjetske popularnosti. Pisac je tijekom života bio fotografiran više od 120 put (što je za 19. stoljeće iznimno puno) a i time je postao najfotografiranija osoba tog vremena, ako se izuzme kraljevska obitelj.
Zapošljava se kao dijete da bi financijski pomogao obitelji
Charles Dickens rođen je 7. veljače 1812. godine u Engleskoj u obitelji srednje klase. Iako mu je otac imao dobro plaćen posao, vrlo često je obitelj dovodio u financijske probleme i na rub propasti. 1824. godine dosegnuli su samo dno. Otac je zbog dugova završio u zatvoru, a Charles je, sa samo 12 godina, morao na neko vrijeme napustiti školovanje i zaposliti se u tvornici kao fizički radnik ne bi li financijski pomogao obitelji.
Navršivši 15 godina, ponovno je morao napustiti školu, ovog puta zauvijek, i potražiti zaposlenje. Prvo je radio kao pomoćnik u odvjetničkom uredu, a kasnije kao novinski izvjestitelj što je ujedno bila i odskočna daska za njegovu spisateljsku karijeru.
U svoja brojna književna djela utkao je mnogo autobiografskih elemenata i događaja iz svog djetinjstva i odrastanja jer je već kao dijete spoznao surovu stvarnost života radničke klase.
Tijekom karijere napisao je 15 romana od kojih su najpoznatiji Oliver Twist, Božićna priča, David Copperfield, Priča o dva grada, Velika očekivanja, Sumorna kuća…
Davao je glas najsiromašnijima
Dickens je pokušavao svoj privatni život zadržati privatnim koliko god je to mogao, ali je istovremeno razumio i koliki je utjecaj imao na društvo. Svojim djelima i umijećem pisanja približio je mnoge društvene probleme. Podarivši glas najnižim i najsiromašnijim slojevima društva, natjerao je čitatelje da počnu suosjećati s onima koji pate.
Opisima neimaštine i djece koja žive na prljavim ulicama siromašnih četvrti Londona, ili teškog života obitelji radničke klase, uspio je pokrenuti mnoge reforme, inspirirati druge da osnuju domove za nezbrinutu djecu te škole i bolnice za siromašne. I sam Dickens novčano je pomagao dobrotvorne organizacije.
Tijekom cijele karijere, Dickens je održavao turneje, držao govore i čitao svoje radove, što je nastavio i kad mu je zdravlje već bilo ozbiljno narušeno. U proljeće 1869. krenuo je na svoju „oproštajnu“ turneju Engleskom, Škotskom i Irskom.
Charles Dickens umro je 9. lipnja 1870. u dobi od samo 58 godina od moždanog udara. Svijet s obje strane Atlantika potresla je ova vijest i svi su oplakivali preranu smrt omiljenog pisca.
Iako je Dickensova želja bila da bude pokopan na malom groblju u blizini njegova imanja uz skromnu i privatnu ceremoniju bez javne objave mjesta i vremena pokopa, pokopan je u Westminsterskoj opatiji uz grobove Geoffreyja Chaucera i Williama Camdena.
