Svako je dijete jedinstveno, no neka zahtijevaju posebnu pažnju. Među njima su darovita djeca, koja trebaju nešto drugačije okolnosti kako bi iskoristila svoj potencijal i izrasla u sretne odrasle ljude.
Kako prepoznati darovito dijete?
Darovita djeca mogu se prepoznati već od najranije dobi, a pripadaju skupini djece s posebnim potrebama. Obično imaju vrlo rano bogat rječnik, mogu koristiti fraze koje su drugoj djeci njihove dobi još uvijek nejasne, imaju visoku razinu koncentracije te pokazuju interes za vrlo specifične teme.
Osim toga, uvijek postavljaju pregršt pitanja na koja često ni sami roditelji ne znaju dati odgovor. To neće biti pitanja koja samo počinju sa Zašto? nego i promišljanje o temama koje se nikada ne bi vezale uz njihovu dob. Štoviše, radije i sami borave u društvu odraslih osoba, a ne vršnjaka. Više se pronalaze u temama o kojima razgovaraju odrasli, a ne u običnim dječjim situacijama.
Takva su djeca ujedno prepuna originalnih ideja, a njima pristupaju na samo sebi svojstven način. Vrlo rano mogu sami osmisliti svoje priče, igrokaze ili pjesme. Kada je riječ o prirodnim znanostima, tu također imaju svoj pristup. Matematički zadatak riješit će na drugačiji način nego ostala djeca, ali će doći do istog konačnog rezultata.
Darovita djeca trebaju posebnu pažnju kako bi iskoristila ogroman potencijal koji nose u sebi.
No mnogi roditelji možda se i najteže nose s time što od najranije dobi darovita djeca imaju vrlo snažno mišljenje o svemu i od njega teško odustaju, napose kada se radi o tematici koja im je važna. Ipak, to ne znači da zanemaruju osjećaje drugih. Štoviše, brojna darovita djeca ujedno su izuzetno emocionalno inteligentna.
Što roditelji mogu učiniti?
Međutim, od presudne je važnosti pružiti darovitom djetetu što bolje uvjete obrazovanja, ali mu postavljati izazove i u svakodnevnom životu. Ne učini li se to, može doći do poteškoća koje će se preslikati i na odrasli život, a čitava se priča može zakomplicirati već s polaskom u prvi razred kada se uči o stvarima koje darovito dijete već odavno poznaje.
Zato je nužno da i roditelji i učitelji prepoznaju i vode darovito dijete, i to ne samo u intelektualnom smislu nego i u svakodnevici izvan školskih klupa. U tome mogu pomoći ove smjernice.
1. Otvoreno razgovarajte s njim o njegovim sposobnostima
Ako i sami prepoznate da imate darovito dijete ili vam na to ukaže učitelj/učiteljica, važno je da o tome otvoreno razgovarate s djetetom. Iako će i ono samo primijetiti da se ističe među drugom djecom, mora znati da to nije nešto čega se treba sramiti, ali ni smatrati da je mnogo bolje od drugih.
Darovitost naprosto treba shvatiti kao jedinstvenu priliku za stvaranje velikih stvari, pa u konačnici i mijenjanje svijeta (mnoga darovita djeca postala su znanstvenici koji su stvorili svijet kakav danas poznajemo).
Ne ustručavajte se odvesti ga na testiranje inteligencije jer mu to može otvoriti brojna vrata, ali mu također objasnite da sama darovitost nije dovoljna za uspjeh u životu. Bez predanog truda i rada ni najdarovitije dijete ne može uspjeti.
2. Ponudite mu intelektualne izazove
Darovita djeca često se dosađuju na nastavi. Zadatke rješavaju mnogo ranije nego ostali. Ima li dijete dobrog učitelja/profesora, oni će uvijek za njega pripremiti dodatne zadatke, no na to trebate pripaziti i sami. Primjerice, možete ga upisati na učenje jezika koji nije dio nastavnog kurikula, ponuditi mu na čitanje knjige koje su namijenjene nekoliko godina starijem uzrastu, odvesti ga u muzeje, upisati u ljetnu školu i slično.
Međutim, i u tome treba imati mjeru. Da, postavljanje izazova može voditi tome da dijete otkrije u čemu je najbolje, no ako se čitav dan ispuni raznim aktivnostima bez obične dječje igre, bit će učinjeno više štete nego koristi.
3. Nemojte ga uspoređivati s drugima
Kao što smo već spomenuli, darovito dijete i samo zna da je drugačije od ostalih, no svakako treba izbjegavati uspoređivanje s drugom djecom. Ima li vaše darovito dijete braću i sestre koja nisu darovita, na to morate posebno paziti. Svakom djetetu pristupite ponaosob te ih nikada nemojte uspoređivati naglas. To samo može unijeti razmirice među djecu.
Jednako je tako važno da ga ne uspoređujete s drugim učenicima. Iako je svakodnevno vidljivo da ono odskače od drugih, pojasnite mu da svatko od nas ima neku vještinu u kojoj se odlično snalazi. To će djetetu ujedno omogućiti razumijevanje ljudske različitosti i važnost toga da svatko od nas pridonese zajednici.
4. Potaknite ga da razvije socijalne vještine
Iako postoje darovita djeca koja su ujedno vrlo omiljena u svome razredu te bez problema sklapaju prijateljstva, veći je broj onih koji se muče s time jer naprosto nemaju dovoljno razvijene socijalne vještine. Tome pridonosi i to što čvrsto stoje iza svojih stavova, ne boje se reći ono što misle, a to kod druge djece može izazvati osjećaj odbojnosti.
Nikada nemojte darovito dijete uspoređivati s njegovom braćom i sestrama.
S druge strane spektra stoji pak darovito dijete koje je sramežljivo i ne zna kako uspostaviti kontakt s drugima.
U oba slučaja dobro je poticati dijete da uči slušati druge, prepoznavati njihove emocije i „staviti se u njihove cipele“. Tome mogu pripomoći i izvanškolske aktivnosti, ali i druženje s djecom u susjedstvu i/ili rođacima.
5. Ako je potrebno, potražite stručnu pomoć
Primijetite li da se sami ne možete nositi s potrebama koje ima darovito dijete, ne ustručavajte se potražiti stručnu pomoć. Prvo razgovarajte s djetetovim učiteljem/učiteljicom, pa sa stručnim suradnicima škole, odnosno pedagozima i psiholozima. Oni će vam dati detaljne upute što vam je činiti, a mogu preporučiti i sjajne programe obrazovanja namijenjene darovitoj djeci.
