Zašto plačemo? Jer je to dobro za nas, kažu stručnjaci. Naučimo puštati suze da slobodno teku, to je prirodan fizički proces kojeg se ne treba sramiti. Osim toga, često se puta nakon plakanja osjećamo bolje

Istraživači se još kreću korak po korak prema rješenju jedne trajne životne misterije - značenja ljudskih suza. Razmotrimo samo nekoliko aspekata suzenja, koje još istražuju.
S obzirom na složen kemijski sastav suzne tekućine, pretpostavlja se da mogu djelovati kao sustav za uklanjanje otpadnih tvari iz tijela.
Kemijski sastav tzv. emotivnih suza razlikuje se od onih uzrokovanih upalom i iritacijom.
Ljudi se nakon plakanja općenito osjećaju bolje. Oni koji češće plaču i o tomu imaju bolji stav, mogu biti manje skloni bolestima koje imaju određene veze sa stresom, kao što je čir na želucu i kolitis. 

Žene češće plaču nego muškarci, što može biti povezano s kemijskim sastavom i procesima u tijelu, ali i društvenim stavom. Nevjerojatno, ali mnoge od ovih tema pokrenute su tek nedavno. 
Dok su fizičke funkcije suza - ispiranje, zaštita očiju - bile možda više nego očite da bi izazvale znanstveno zanimanje, odnos između emocija i suza općenito je ostavljen pjesnicima i psihijatrima. i da, žene plaču češće, i to oko četiri puta.

Zašto ljudska bića, očito jedina među svim drugim oblicima života, proizvode suze kao odgovor na emotivni stres? 

Znanstvenici iz Psihijatrijskoga istraživačkog laboratorija u Ramsey klinici, u St. Paulu, okupili su 331 dobrovoljca, u dobi između 18 i 75 godina. Detaljno su vodili dnevnik plakanja, i to tijekom 30 dana. Žene su zabilježile u prosjeku 5,3 slučajeva plakanja, kao reakciju na mentalne i emotivne promjene, a muškarci 1,4. Značajno je da je 85 posto žena i 73 posto muškaraca izvijestilo da se općenito osjećaju bolje nakon plača. Samo 6 posto zdravih žena i 45 posto zdravih muškaraca nije plakalo u tijeku mjesec dana. 

Rezultati ankete pokazali su da je vodeći uzrok plakanja u žena obuhvaćao međuljudske odnose, načešće odvajanje od voljene osobe. Glavne emocije uključene u žensko plakanje bile su tuga (49 posto), sreća (21 posto) i ljutitost (10 posto). 

Na sveučilištu u Pittsburghu uspoređivali su osobe koje nisu imale zdravstvenih tegoba, s onima koje su bolovale od čira na želucu (ili dvanesniku), ili od kolitisa, dviju najčešćih bolesti povezanih sa stresom. Utvrđeno je da zdravi muškarci i žene češće plaču i nakon toga se bolje osjećaju, nego oni bolesni.

Zašto muškarci izbjegavaju emocije? 

Razlika u plakanju između muškaraca i žena već se odavno pripisuje kulturološkim okolnostima (veliki dečki ne plaču itd.). Muškarci češće obolijevaju od bolesti povezanih sa stresom, a nesposobnost ili nemogućnost plakanja možda u tomu igra određenu ulogu. 

Kad muškarac osjeti da bi mu određena situacija mogla izmamiti suze, shvati kako mu je lakše distancirati se od svojih osjećaja, nego zadržavati suze. Zbog toga vjerojatno mnogi muškarci ne vole biti u blizini žena koje plaču. Biti u kontaktu s voljenom oosbom koja je u nevolji, za muškarca znači imati posla i sa svojim emocijama. 

Sada se to tradicionalno mišljenje dovodi u ozbiljnu sumnju. Hormon prolaktin - koji je u vezi sa stvaranjem mlijeka u dojkama, dobiva na važnosti. Nedavna studija utvrdila je da nema razlika u navici plakanja između djevojčica i dječaka, i to do puberteta. Istraživači kažu da tada, u dobi između 12 i 18 godina, žene razvijaju 60 posto veće razine prolaktina nego muškarci, i počinju plakati gotovo četiri puta češće. 

Rezultati istraživanja mogu opravdati drastičnu promjenu u našem mišljenju o plakanju. Premda postoje ljudi koji prekomjerno plaču, plakanje kao rekacija na rezličite emocije prirodni je fizički proces, kojeg se ne bismo trebali sramiti.
Zaista, ako naučimo puštati da suze slobodno teku, možda ćemo moći prestati uzimati i neke od lijekova.