Prve zapise o makrobiotici pronalazimo kod Hipokrata, oca zapadne medicine, a poslije je spominje i Aristotel. Koristili su je već Inke u Južnoj Americi. Taj način prehrane je preko studenata Europom i Sjevernom Amerikom proširio Japanac George Oshava. Najprodorniji je bio njegov sunarodnjak Michio Kushi, koji još i danas naglašava učinkovitost makrobiotičke prehrane.
Makrobiotička dijeta je i alat kojim osoba razvija osjećaj za svoje tijelo i djelovanje hrane na njega. Bit svega je kvalitetna i prirodno prerađena hrana. Osnovni princip je načelo ravnoteže jina i janga. Nadalje, u makrobiotičkoj prehrani valja obratiti pažnju na spol, dob, kondiciju i zdravstveno stanje osobe, kao i na godišnje doba i podneblje.
Pravilan sastav makrobiotičkog jelovnika mora sadržavati od 30 do 50 posto punozrnatih žitarica, od 20 do 30 posto povrća, 10 posto mahunarki svih vrsta, a zadnjih 5 posto zauzimaju povrtne juhe. U jelovniku ne smije izostati ni morska hrana, kao na primjer morske alge, začini, sjemenke i sezonsko voće. Izbjegavati moramo slatka jela.
