Mislim da sam imala sreću da sam rano shvatila s čim se želim baviti u životu, kaže Marta Lučin koja pod svojim imenom izrađuje razne rukotvorine.
Inače se zovem Martina, ali me prijatelji i obitelj zovu Marta pa koristim svoj nadimak, dodaje. Nakon završene Škole likovnih umjetnosti u Splitu, gdje je bila na modulu slikarstva, obrazovanje je nastavila na Katedri kiparstva na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, gdje je i magistrirala 2018. godine. Radi u području skulpture, umjetničke instalacije, ilustracije i slikarstva, a u svom radu koristi odbačene predmete, stare novine, žicu, tkaninu pa sve do klasičnih umjetničkih materijala. Još po završetku srednje škole počela je razmišljati može li se i kako zaraditi od toga što voli raditi.
Vjerujem da je tu i olakotna okolnost bila ta što sam iz divnog turističkog grada Trogira pa mi je nekako logično sinulo da bih mogla za vrijeme ljetne sezone pokušati prodavati svoje radove. I tako sam ja, 2013. godine, skupila hrabrost i krenula s jednim zidom, i nekoliko radova. Tada nisam imala nikakva očekivanja ni planove gdje me to vodi i hoće li me to igdje odvesti, ispričala je Marta. Između druge i treće godine studija otvorila je štand na sjevernim gradskim vratima u Trogiru gdje je izložila svoje rukotvorine.
Štand mi je doslovce izmijenio život, naučila sam puno o sebi i svom radu, naučio me ogromnom strpljenju, upornosti, predanosti radu, a vjerujem da me i dobro pripremio za nekakav iduću korak, otkriva. Svi radovi koje izrađuje su ručni rad, od slika, ilustracija, nakita, preko ruksaka, pernica i kaktusa. Ponuda svake godine raste jer, kako kaže, ima tu sreću da mi nove ideje ne daju mira. Zbog velike ponude različitih radova i zbog toga što joj je jako bitno da je sve ručni rad, nerijetko radi i petnaest sati dnevno.
S obzirom da radim ono što volim to mi ne pada teško. Najveće mi je zadovoljstvo kad navečer završim raditi i pogledam šta sam taj dan stvorila. Onda brže bolje idem spavati jer ne mogu dočekati novi dan da nastavim tamo gdje sam stala, kaže. Veliku važnost u njezinu radu ima alkemijska komponenta, često odbačenim predmetima pokušava udahnuti novi život.
Mislim da se sve može iskoristiti na kreativni način. Upravo su tako nastali i kaktusi. Povijest nastanka kaktusa seže još kada sam počela sa šivanjem ruksaka, torbi i pernica. Kako mi je uvijek ostajalo malih komadića tkanine trudila sam se smisliti kako da i njih iskoristim jer mi ih je bilo žao baciti. Tako da su od tih komadića nastale pernice, ali komadića je i dalje bilo, a doma sam imala pozamašnu kolekciju starih lončića koje sam skupljala po otpadima i buvljacima, također i ribljih i mesnih konzervi, i eto, sasvim neočekivano jedan dan je kaktus od tkanine izrastao u lončiću, opisuje.
Njezini radovi privlače sve, od najranije do najstarije dobi tako da je i za kaktusima potražnja velika. Martu trenutno najviše vesele kaktusi koji su visoki koliko i ona. Prvi veliki kaktus napravila je iz znatiželje i eksperimenta. Velike kaktuse također šiva i po narudžbi tako da kupac može odabrati veličinu, oblik i boju kaktusa.
Uklapaju se u svaki interijer i daju mu posebnu notu. Isto tako su idealni za one kojima biljke inače ne uspijevaju. Ne trebaju ni vodu ni sunce tako da se mogu postaviti u bilo koji kutak interijera. I još jedna 'win-win' situacija oni su 'child and pet friendly'. Tako da im malo tko može odoljeti, zaključuje Marta Lučin.
