Dragi Papirko, odlučila sam malo pričekati s novim žigom u radnoj knjižici. Strašno sam razočarana prethodnim poslom u butiku. No to me neće zaustaviti u namjeri da odustanem, samo mi je potreban mali odmor od obveza i psihičkog zlostavljanja

Vidjela sam natječaj da lokalna televizija, na kojoj sam provela dobrih pet godina, ponovno traži voditeljicu zabavnog programa.

To mogu podnijeti. Volim honorarne poslove upravo zato što ne predstavljaju veliku obvezu te kada dođe do kratkog spoja, možete otići, a da se pritom ne morate opravdavati gospođi na zavodu za (ne)zapošljavanje.

Sutra ću nazvati. Vjerojatno je dovoljno da samo nazovem i odmah će me vratiti. Da, ma sigurno je tako. Stvarno bi bilo smješno da ponovno prolazim audicije. Uostalom, ja sam njih ostavila, bit će oduševljeni mojim povratkom.

Nakon lošeg iskustva u vezi najmanje godinu dana ni ne pomišljate pustiti bilo koga u svoj život, jer postojanu fleku u vašem mozgu ili na srcu rijetko tko ili što može izbrisati.
No to nužno ne mora isključiti mogućnost da ćete imati 'nešto sa strane'.

Ako pogledamo istini u oči, tko od nas može biti sam ili još bolje, sama?!

Htjela sam Ljubavnika. Ljubavnika koji bi mi pružio zadovoljstvo, a pritom ne bi tražio ništa zauzvrat

Bilo da je riječ o poslu ili ljubavi, oboje nam treba, jer kako bismo kupili najnovije trendi cipele bez posla i kako bismo se same grlile ili si govorile lijepe riječi bez ljubavi?!

Jednostavno nije u našoj moći da smo sami i da pritom uživamo u tome.

Nisam htjela obvezu, ali htjela sam neobavezan posao. Prevedimo to ovako: Htjela sam Ljubavnika. Ljubavnika koji bi mi pružio zadovoljstvo, a pritom ne bi tražio ništa zauzvrat. I tako sam krenula u potragu za istim.

'Dobar dan, Martina je pri telefonu....Prochazka Martina. Vidjela sam da ponovno tražite voditeljicu. Pa znate, ja bih se voljela vratiti natrag. U biti, mogu li se vratiti natrag?'

'Oh draga, pa naravno da možeš!! Dođi prekosutra u 9 sati ujutro na audiciju s još 40 zainteresiranih kandidata, pa ćemo odlučiti uz mali ispit.'

Šok, nevjerica, panični napad, pa umalo i infarkt! MA KAKVA AUDICIJA ZA MENE?! PA GDJE TOGA IMA??

To dođe na isto kao da se želite vratiti bivšem ljubavniku s kojim ste imali neobaveznu vezu pet godina, ali sada morate proći test!

Naravno da morate, jer u točnom prijevodu test je bio ponos. Tko prvi daje nogu, kod vraćanja isti i ispašta. To je jednostavno nepisano pravilo kako u ljubavi tako i u poslu. I u životu općenito.

Obučena po posljednjoj modi, malo manje samouvjerena, ali preponosna da to pokažem, krenula sam na audiciju.
Na mjestu događanja, u holu za pušenje, dočekalo me par djevojčica s duboko spuštenim dekolteom i pomanjkanjem normalne komunikacije.

Ne, ne, nisu to bile djevojke na audiciji, što je još šokantnije, ove su već tamo radile.(!) Te iste djevojke su mi u tom trenutku trebale probuditi ljubomoru, no s obzirom na njihov IQ to je bilo naprosto smješno i nemoguće.

>> Odlučila sam nogirati Posao!

A ne, vjerujte, tu nije bilo preduvjeta za ljubomoru.
To dođe na isto kao da ste ljubomorni na ženu vašeg bivšeg ljubavnika koja ne posjeduje niti jednu kvalitetu, a sve što ima je bujno poprsje i njega. No vrlo je diskutabilno koliko će ta ljubav ili zaposlenost trajati.

Upravo uz njihove razgovore, stekla sam u sekundi ogromno samopouzdanje.

Nakon dolaska simpatične tajnice, svi kandidati zainteresirani za zabavni program, krenuli su u studio na ispit. Pismeni ispit. I ja s njima.

Dobro, pa što ja tu radim i jesam li ja normalna osoba?! Što je ovo? Ovo je za mene čisto poniženje!

Šuti i piši. Sad ti baš ne ide u korist ispasti potpunom budalom. Šta je tu je, ipak si ti ponosno ostavila ovaj posao, sada se ponizno bori da se vratiš.

Misli su mi se preljevale iz šupljega u prazno (kao i kod one dvije u holu za pušenje).

Preljevale su se tolikom jačinom da sam pod odgovor na pet osnovnih novinarskih pitanja napisala slijedeće: Zbog čega? Zašto baš sad? Tko? Što? Zašto? Kako?

Kako bi glasila stara uzrečica Od viška glava ne boli, tako sam i ja izmislila šesto pitanje koje je potpuno nelogično, no bilo bi nepristojno šarati po papiru koji odlučuje o vašoj privremenoj karijeri.

Kandidati su se ustali od stola po završetku riješavanja testa, a ja sam ostala sama s tajnicom.

Da, ostala sam sama s tajnicom. Prvom ženom do direktora alfa i omege svega. Ostala sam sama sa sestrom ili mamom ljubavnika. Vrijeme je za ispitivanje terena.

Provirivši na moj papir s odgovorima, blijedo me pogledala i doslovno prasnula u smijeh. Prekriženih ruku, naslonjenih na stol, naslonila sam se prema njoj te pogledom oči u oči psihotično tihim glasom progovorila:

'Za smijeh sada nije niti vrijeme niti mjesto. U moru ovih ispita moji odgovori izgledaju kao da ih je pisao sam Forrest Gump. Od silne nevjerice što moram pristupiti pismenom ispitivanju nakon 5 godina s vama, zablokirala sam. Želim natrag. Što je još potrebno osim korektora?'

U tom trenutku, tajnica/mama/sestra, jedina osoba koja me može ponovno spojiti s ljubavnikom progovorila je najljepše riječi na svijetu:

Ništa draga, ovo je bila formalnost. Sutra nastupaš. I molim te na papiru prekriži Zbog čega? i Zašto baš sad? te upiši ......' ...nadovezala sam se 'Gdje? i Kada?'.

Možda to nije bilo najbolje riješenje za dugotrajnu sreću, jer ljubavnik samo uskače, a mi kao mi, trebamo sigurnost i njoj težimo.

No, ipak ponekad bez obzira na težnju za sigurnošću, da bismo se vratili u prvobitno stanje i oporavili od razočarenja, potrebno je kad i kad iskočiti iz blindiranog vozila na bicikl.
 

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju